U prilogu o ovom fenomenu podsjeća se da odnosi između BiH i Irana imaju korijene u ratnom periodu 1992-1995. godine, kada je Teheran, uprkos embargu Ujedinjenih nacija, isporučivao oružje Armiji BiH.

- Te isporuke pratili su pripadnici Iranske revolucionarne garde, koji su učestvovali i u obuci bosanskih vojnika. Na toj osnovi razvijena je mreža veza koja i danas postoji kroz kulturne centre, obrazovne projekte i političke kontakte - navedeno je u tekstu, prenose Nezavisne.

Dodaju da je svježu pažnju zapadne javnosti zbog ovih veza izazvala izjava Zukana Heleza, ministra odbrane BiH, koji je nakon sastanka s iranskim vojnim atašeom poručio da će BiH učiniti sve da ojača vojnu saradnju s Iranom, naglasivši da se iranska pomoć iz ratnih godina nikada neće zaboraviti.

Nakon oštre reakcije SAD, kako je navedeno, da je svaka vojna saradnja s Iranom nespojiva sa strateškim partnerstvom BiH sa Zapadom, Helez je izjavu povukao, nazvavši je "pogrešno protumačenom".

DW ističe da nisu samo političari u trenutnoj vladajućoj koaliciji u FBiH davali izjave koje se tumače kao proiranske, već da su to činili i predstavnici prošle vlasti.

Sličan pragmatičan pristup Iranu ranije je pokazivala i bivša ministarka spoljnih poslova Bisera Turković, koja je Teheran više puta opisivala kao partnera i prijatelja.

- Njeni susreti s iranskim zvaničnicima odvijali su se u periodu kada su u Iranu trajali nasilni protesti, dok su EU i SAD razmatrale dodatne sankcije i moguće proglašenje Revolucionarne garde terorističkom organizacijom - naglašeno je.

Dio stručne javnosti upozorava da iranske nevladine organizacije u regionu mogu djelovati na više frontova - vjerskom, kulturnom i ideološkom - te da postoje indicije o finansiranju ekstremističkih struktura. Iran se, u međunarodnom kontekstu, smatra glavnim finansijskim i logističkim pokroviteljem Hamasa, kojem godišnje osigurava stotine miliona dolara.

Emir Hadžikadunić, bivši ambasador BiH u Iranu, smatra da su stvarni odnosi dvije zemlje ograničeni: trgovinska razmjena je zanemarljiva, investicija gotovo da nema, a politički kontakti svode se na povremene sastanke. Prema njegovim riječima, Iran u Bosni i Hercegovini prije svega djeluje kroz stvaranje meke moći otvarajući kulturne centre, obrazovne institucije i filozofsko-religijske programe.

Pitanje koje se sve češće postavlja jeste da li Bosna i Hercegovina, svjesno ili nesvjesno, postaje prostor putem kojeg Iran pokušava ublažiti svoju međunarodnu izolaciju – i koliko je to kompatibilno s njenim evroatlantskim putem.