
Udruženje književnika Crne Gore u sklopu Tribine "Riječ" priredilo je prigodan program povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika koji se od 2000. godine obilježava 21. februara. Tako su preksinoć u Manastiru Sv. Simeona Mirotočivog o srpskom jeziku i ćirilici na večeri naslovljenoj "Jezik je temelj naroda" govorili književnici Milica Kralj, urednica ove tribine, i njene kolege Slobodan Milić i mr Slobodan Čurović.
– Sudbina naroda je u sudbini jezika. Jezik je domovina naroda, pismo familija. Jezik je bivstvo, vidjelo, život, pamćenje. Čovjek stanuje u kući jezika, narod je obedemljen jezičkim i duhovnim tvorstvom. Pismo je krvotok. Jezik je pečat i naše ime. Pismo je smisao da smo bili i jesmo još Srbi - rekao je Čurović.
On je istakao svojevrsnu inferiornost srpskih krunskih kulturnih i naučnih institucija - Srpske akademije nauka i umetnosti i Matice srpske, a spram izrade rječnika srpskog književnog i narodnog jezika, kao i po pitanju pravopisa. Jer, kaže, još uvijek nijesu oslobođene ideološke matrice uspostavljene nakon 1945. godine. Poseban dio izlaganja posvetio je ćirilici, kao pismu koje nas vezuje sa našim kulturnim, duhovim i istorijskim nasljeđem. Navodi i da potreba da projekat "crnogorski" jezik opstaje uz pomoć državnog aparata, govori o tome da je riječ o proizvodu nastalom političkom manipulacijom.
Ističući da se značaj i veličina jednog naroda najbolje ogleda kroz poeziju i filozofiju nastalu na nekom jeziku, potvrđuju velike intelektualne tvorevine na njemačkom, ruskom, i francuskom, Slobodan Milić je svoje izlaganje utemeljio na jednom sintetičkom istorijskom pregledu dešavanja i imenovanja srpskog jezika na prostoru Balkana i SFRJ.
– Tamo gdje politika umiješa prste strada najčešće istina - istakao je Milić, dodajući da se tako desilo da se "politika izborila da srpski bude i hrvatski". Podsjetio je i na dešavanja proteklih decenija, koja su dalje usitnila srpski jezik, a do kojih su doveli kvazi intelektualci koji nemaju ni osjećaja ni znanja potrebnih za standardizaciju jezika.
– Kada se govori o jeziku treba jasno govoriti samo o njemu, jer jezik uvijek vodi dušu ka istini. Moramo da vodimo računa šta se podrazumijeva pod jezikom, i kada o njemu govorimo da govorimo kao o jedinstvenom sistemu. No, površno govorenje i neznano pisanje o jeziku udaljava nas od bitne stvari: porijekla jezika, i šta za nas znači što posjedujemo srpski jezik i njegove predistorije - navodi Milić. Na kraju zaključuje: "Suština je dakle u jezičkoj sadržini, a ne u preimenovanju jezika".
Svojim proznim, kao i poetskim ostvarenjima, prilog večeri dali su književnici Tripko Draganić, Andrija Markuš, hadzi Radovan Radović, Radomir Milić, Vukić Garo Brajković, Slobodan Bećo Došljak, Nikola Nenezić, Milojka Jovović i Olga Dabović.
Ž.J.
Коментари (0)
Оставите свој коментар