Radojka Rada Đuričin je rođena 31. maja 1934. u Vršcu, u kom je završila osnovnu školu i gimnaziju. Studije glume upisala je 1954. nа Аkademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, u klasi profesora Josipa Kulundžića, zajedno sa Radmilom Andrić, Nikolom Simićem, Ružicom Sokić, Batom Živojinovićem… Glumu je diplomirala 1958, a sledeće godine i jugoslovensku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu, piše N1.
Debitovala je 1958, ulogom Ane Frank u predstavi "Dnevnik Ane Frank" Narodnog pozorišta u Beogradu. Članica ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorišta bila je od 1958. do 1998. godine.
Sarađivala je sa najuglednijim rediteljima, kao što su Hugo Klajn, Mata Milošević, Bojan Stupica, Miroslav Belović, Branko Pleša, Dejan Mijač, Boro Drašković, Ljubiša Ristić, Milenko Maričić, Vida Ognjenović, Ljubomir Draškić, Jagoš Marković…
Tokom duge karijere, igrala je i u predstavama Narodnog pozorišta u Beogradu, Ateljea 212, Zvezdara teatra, KPGT-a, Bitef teatra, Malog pozorišta „Duško Radović“, Narodnog pozorišta u Nišu i u Užicu, Madlenijanuma, i drugih, manjih i nezavisnih pozornica.
Ali najviše uloga, preko četrdeset, odigrala je na scenama svoje kuće, u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, u predstavama: R. Petrović "Sabinjanke" (1959), Dž. B. Šo "Nikad se ne zna" (1960), F. M. Dostojevski "Krotka" /A. Strindberg "Gospođica Julija" (1961), F. G. Lorka "Dona Rosita" ili "Govor cvijeća" (1962), Molijer "Tartif" (1964), N. V. Gogolj "Mrtve duše" (1965), O. Vajld "Važno je zvati se Ernest" (1966), J. Kolundžić "Klara Dombrovska" (1967), Š. O’Kejsi "Junona i paun" (1968), D. Mihailović "Kad su cvetale tikve" (1969), B. Breht po V. Šekspiru "Koriolan" (1970), F. M. Dostojevski "Zločin i kazna" (1971), Ž. Fejdo "Buba u uhu" (1971).
Igrala je i u predstavama A. N. Ostrovski "Vuci i ovce" (1974), M. Gorki "Vasa Železnova" (1976), E. Jong "Strah od letjenja" (monodrama, adaptacija i režija R. Đuričin, 1979), Ž. P. Sartr "Đavo i Gospod Bog" (1979), A. de Mise Romantične ćudi (1980), M. Kapor "Kraj vikenda" (1982), D. Fo i F. Rame "O ja sam vrlo, vrlo srećna" (monodrama, 1982), M. Žoli "Razgovor na onom svijetu između Makijavelija i Monteskjea" (1984), M. Crnjanski "Seobe" (1986), A. Pejel Gospođa Kolontaj (1987), E. Roterdamski "Pohvala ludosti" (1990), B. Nušić "Narodni poslanik" (1991), M. Kapor "011" (1991), V. Šekspir "Vesele žene vindzorske" (1993), B. Džonson Vartolomejski vašar (1995), M. Marković "Paviljoni" (2001), K. Šternhajm "Iz junačkog života građanstva" (2011), L. Pirandelo "Tako je (ako vam se tako čini) (2017)"…
Na kamernim scenama Rada Đuričin je, kako navodi JDP, sa posebnim žarom kreirala i igrala monodrame i duodrame, i za njih dobijala nagrade. Njene predstave – Pohvala ludosti, 011, Кrај vikenda, Strah od letenja doživele su po više od petsto izvođenja širom Jugoslavije, ali i u brojnim zemljama svijeta – u Evropi, Americi, Australiji.
U mitskoj predstavi Jugoslovenskog dramskog, Buba u uhu Žorža Fejdoa, u režiji Ljubiše Ristića, Rada je svoju Rajmond Šandebiz igrala na premijeri 1971, a onda blizu dvije hiljade puta, skoro 40 godina.
IGRALA U 30 FILMOVA I 50 TV PRODUKCIJA, DOBILA BROJNE NAGRADE…
Rada Đuričin ostvarila je veliki broj uloga i u drugim medijima, u skoro trideset igranih filmova i u pedeset televizijskih produkcija. Film "Osma vrata" donio joj je Debitantsku nagradu na Filmskom festivalu u Puli 1959. godine, a Nagradu za epizodnu ulogu u filmu "Parlog" dobila je na Filmskim susretima u Nišu 1974.
Dobitnica je Godišnje nagrade JDP-a za ulogu u predstavi "Kraj vikenda" (1983) i Specijalne godišnje nagrade JDP-a za dramatizaciju i ulogu u predstavi "011" (1992), "Zlatnog beočuga" za trajni doprinos kulturi Beograda (1998), Specijalnog priznanja za veliki doprinos razvoju kulture grada Vršca (2004), Vukove nagrade za izuzetan doprinos razvoju kulture u Srblju i svesrpskom kulturnom prostoru (2007) i drugih priznanja.
Ukazom predsjednika Republike Srbije, 2018. godine, Rada Đuričin je dobila Zlatnu medalju za zasluge.
Rada Đuričin napisala je i objavila dvije knjige: "Tajna crne ruke: Dnevnik jedne glumice" (1999) i "Moje monodrame" (2005). Prevela je djela "O ja sam vrlo, vrlo srećna" Daria Foa i Franka Rame i Isidora Martina Šermana. Bila je novinarka - voditeljka u Radio Beogradu.
Dobila je mnoge pozorišne nagrade, pored ostalih i Zlatni vijеnас nа Festivalu malih scena u Sarajevu (1973), Statuetu Ćuran nа Festivalu komedije u Svetozarevu (1975), Zlatnu kolajnu žirija рublikе nа Festivalu monodrame i pantomime Zemun (1996), Diplomu za najbolju žensku ulogu nа Međunarodnom festivalu kamernih predstava ро djelima Dostojevskog u Rusiji (2002), Diplomu nа Međunarodnom festivalu monodrame u Kijevu (2005), Diplomu za monodramu nа međunarodnom festivalu Zlatni vitez u Minsku (2005), Prvo mjesto nа Međunarodnom festivalu monodrame u Rigi (2007).
