Uvijek se trudimo pravilno da odgajamo našu djecu, ali na ovaj ili onaj način, svi griješe. Djeca mogu oprostiti neke greške, neke odmah, neke vremenom.
Međutim, postoje greške koje se nikada ne opraštaju ili tek uz rijetke izuzetke.
Kontrola i nedostatak povjerenja
Postoji nekoliko vrsta roditeljstva. Neka djeca su uvijek pod nadzorom, ne smiju da izađu dalje od dvorišta. A neka i u ranijoj dobi odlaze od kuće bez nadzora.
Ne postoji pravi put. Treba vidjeti kakvo dijete imate.
Ipak, djetetu treba pokloniti povjerenje, čak i ako je teško. Djeca svoje samopouzdanje crpe iz povjerenja svojih roditelja.
Ako roditelji sumnjaju i ne vjeruju, onda je djetetu teže doći do uspjeha u bilo kojem poslu. A ako roditelji vjeruju, onda sve ide lakše.
To funkcioniše i s dvadeset godina, kad sin ili ćerka odu u drugi grad da žive i rade. Uvijek je potrebno povjerenje u snagu djeteta i vjera. To je vrlo važno.
Dijete neće biti samostalno ako ga stalno kontrolišu. Sa šesnaest godina, na primjer, može doći do spoznaje da nije u stanju da učini ništa odgovorno. A roditelje je najlakše okriviti.
Jer ako su uvijek kontrolisali, nisu dopuštali da djeca budu odgovorna i nezavisna, to se odrazilo i na odrasli život.
Upoređivanje s drugima
Ovo je vrlo važna tema. Kako je u djetinjstvu, tako će biti i u budućnosti.
Neke ljude roditelji nisu upoređivali s drugima. I šta mislite da se dogodilo u odrasloj dobi? Samouvjerene su osobe i upoređuju se samo sa sobom. Razumiju da svako ima svoje uslove i smatraju da je čudno upoređivati se s drugima.
A ako su dijete upoređivali, onda će u odrasloj dobi upoređivati sebe. Odatle može proizaći depresija, nesigurnost i zavist. Samo iz činjenice da su ih roditelji u djetinjstvu upoređivali!
Zapamtite, dijete treba upoređivati samo s njim. Potrebno je da shvati kako je svaka osoba jedinstvena i da svaka ima svoje uslove i karakteristike.
(Atma.hr)
