Mališani prirodno osjećaju strah od nepoznatih stvari, uključujući i životinje. Kako rastu i stiču nova saznanja o životinjama i njihovom ponašanju, razvijaju samopouzdanje i uče kako da se bezbjedno odnose prema njima.

Kod procjene da li je potrebna pomoć u prevazilaženju straha, roditelji trebaju obratiti pažnju na tri ključna faktora: učestalost, intenzitet i trajanje straha. Ako se dijete boji pasa samo povremeno i u određenim situacijama, moguće je da će taj strah s vremenom prirodno nestati.

Međutim, ako strah značajno utječe na djetetov svakodnevni život, kao što su posjete školi, igre na otvorenom ili druženja s drugom djecom, preporučuje se da se uključi dodatna podrška i stručna pomoć.

Prvi korak u pomoći djetetu je da mu se omogući da izrazi svoje osjećaje i objasni zbog čega se boji pasa. Roditelji mogu postavljati otvorena pitanja, poput: "Šta te tačno plaši kod psa?" ili "Da li se nešto desilo što te je uplašilo?" Važno je slušati i razumjeti perspektivu djeteta kako bi mu se moglo adekvatno pomoći.

Postepena izloženost psima može početi gledanjem slika pasa ili posmatranjem pasa iz daljine, a zatim i odlaskom na mjesta gdje su prisutni, naravno uz volju djeteta. Važno je da dijete nikada ne bude prisiljeno na susret sa psom ako nije spremno.

Najvažnije je da roditelj razgovara s djetetom i pruža mu podršku kroz ove metode. Nije neobično da procesu prevazilaženja straha treba vremena, jer je svako dijete drugačije. Također, moguće je da dijete nikada u potpunosti neće izgubiti strah od pasa.

Strpljenje, razumijevanje i adekvatna podrška ključni su faktori koji pomažu djeci da prevaziđu strah od pasa i drugih životinja te da se prema njima odnose s povjerenjem i sigurnošću.