U 2026. godini posljednja nedjelja u martu pada 29. marta, pa će se kazaljke pomjeriti u noći s 28. na 29. mart. Tačno u 2 sata ujutro vrijeme će biti pomjereno na 3 sata, čime se gubi jedan sat sna, ali dan postaje duži i večeri svjetlije.
Iako se često čini da se datum mijenja proizvoljno, pravilo je isto svake godine – promjena se uvijek dešava posljednje nedjelje u martu. Kako se kalendar svake godine drugačije poklapa, ta nedjelja može biti 29, 30. ili 31. mart. Tako je, primjera radi, 2025. godine posljednja nedjelja bila 30. marta, dok 2026. pada 29. marta, što stvara utisak ranijeg početka ljetnog računanja vremena.
Prva zemlja koja je uvela ljetnje računanje vremena bila je Njemačka 1916. godine, tokom Prvog svjetskog rata, s ciljem bolje iskorištenosti dnevne svjetlosti i uštede energenata. Nedugo zatim tu praksu preuzela je i Velika Britanija, a potom i Rusija te Sjedinjene Američke Države 1918. godine. U SAD-u je, međutim, ljetnje vrijeme ubrzo ukinuto odlukom predsjednika Vudrova Vilsona, nakon pritiska farmera.
U Evropi dugo nije postojalo jedinstveno pravilo. Tokom Drugog svjetskog rata Britanci su čak pomjerali satove dva sata unaprijed kako bi dodatno produžili dnevno svjetlo.
Na prostoru tadašnje Savezna Federativna Republika Jugoslavija ljetnje računanje vremena prvi put je uvedeno 27. marta 1983. godine.