Nova studija kineskih naučnika otkriva da bi nova vrsta antidepresiva, ansofaksin hidrohlorid, kada se strateški kombinuje s lijekovima protiv tumora, potencijalno mogla spriječiti rast ćelija raka debelog crijeva i poboljšati sposobnost imunološkog sistema da inducira programiranu smrt ćelija tumora.
Ćelije ubice
Iako nije testiran na ljudima, taj lijek je pokazao značajne prednosti u testiranju na miševima, uključujući povećanje CD8+T ćelija, prirodnih ćelija ubica i makrofaga, inhibirajući rast raka. Kombinovanjem ansofaksina s imunoterapijom raka postignuta je potpuna eliminacija tumora u 20 odsto slučajeva, uspostavljajući potencijalni dugoročni imunitet. Studija vezana za to istraživanje objavljena je u časopisu Frontiers in Pharmacology.
Kineski naučnici priznaju da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdila djelotvornost tog lijeka u liječenju raka.
Ansofaksin hidrohlorid, dokazano djelotvoran u liječenju velikog depresivnog poremećaja u Kini, razlikuje se od drugih antidepresiva po tome što inhibira ponovni unos serotonina, dok takođe usporava ponovni unos norepinefrina i dopamina.
Na primjer, naširoko korišćeni antidepresiv fluoksetin pokazao je kontrolu tumora u kombinaciji s lijekovima protiv raka, ali njegovo sporije djelovanje i potencijalne nuspojave ograničavaju njegovu uspješnost.
Ansofaksin obećava više u preovladavanju tih nedostataka, ali njegova specifična uloga u imunoterapiji raka ostaje neizvjesna.
Studije pokazuju da psihološki stres i depresija mogu povećati rizik od raka sprečavanjem imunoloških odgovora. Dok su antidepresivi poput sertralina i inhibitora monoaminooksidaze pokazali potencijal protiv raka u nedavnim studijama, gdje se pokazalo da njihova djelotvornost zavisi od kombinacije s lijekovima protiv raka koji otkrivaju tumore imunološkom sistemu.
Potencijalni rizici
Uprkos tim obećavajućim rezultatima, sve navedeno je još u ranoj fazi istraživanja, s protivrječnim studijama koje sugerišu potencijalne rizike od raka povezane s upotrebom antidepresiva. Opsežnija istraživanja su imperativ prije nego što se može odrediti stvarna klinička primjena, piše Zimo.
