Scene u kojima ga uhvatite u laži dok stoji ispred vas i ponaša se kao da je sve u redu je svakodnevnica u mnogim domovima, a većina roditelja reaguje instinktivno i emotivno. Ipak, prije nego što donesete ishitrene zaključke, bitno je zapamtiti da dječiji mozak ne funkcioniše poput mozga odrasle osobe.
Iza laganja kod djece u većini slučajeva stoje dva česta razloga. U pojedinim slučajevima dešava se da se vaše dijete sjeća zadatka, ali ne i kada ga je obavilo. To je posebno često kod djece s poremećajem pažnje, anksioznošću ili drugim izazovima. Djeca se suočavaju s nedostatkom radne memorije, što im otežava pamćenje ponavljajućih zadataka.
Dijete se često sjeća da je nahranilo psa, ali se ne može sjetiti da li je to bilo istog dana ili nekog od prethodnih dana. U njegovoj percepciji, hranjenje psa danas izgleda potpuno isto kao juče ili prošle sedmice, zbog čega mu je teško da rastumači dane, a ishod na kraju izgleda kao laž.
Takođe, stručnjaci navode da su djeca s ADHD-om pokazala lošije rezultate u zadacima koji su zahtijevali procjenu vremena ili redoslijeda događaja. To znači da mogu da se sjećaju obavljenog zadatka, ali se njihov mozak bori s pravilnim smještanjem događaja u vrijeme.
Uz to, korisno je da se prisjetite trenutaka kada ste se osjećali ugroženo ili pod stresom. U takvim situacijama, vaš mozak se prebacuje na način rada za preživljavanje i aktivira se "bori se ili bježi" reakcija. Kada pitate dijete zašto nije uradilo domaći, nahranilo psa ili uredilo sobu, to može izazvati istu stresnu reakciju. U tom trenutku, jedino što dijete želi je da se ponovo osjeća sigurno, a laganje se čini kao najbrži put do toga.
Dr. Jerome Scholz pojašnjava da su mnoga ponašanja koja se čine negativnim ili lošim zapravo strategije koje djeca koriste, svjesno ili nesvjesno, kako bi sakrila svoju nesposobnost. Ta "nesposobnost" može biti nedostatak radne memorije, nemogućnost fokusiranja ili neki drugi izazov. Bez obzira na to da li su laži vašeg djeteta namjerne ili ne, postoje načini da to ponašanje držite pod kontrolom.
Jedan od najboljih načina je korištenje spiska zadataka. Na taj način će vaše dijete imati vizuelni podsjetnik na ono što je uradilo tog dana. Takođe, važno je da prepoznate kada se vaše dijete osjeća ugroženo. O onome što mu se desilo razgovarajte tek nakon što se dijete smiri i ponovo osjeća sigurno.
Uz to, kada shvatite da se vaše dijete osjeća pod stresom, ugroženo ili jednostavno ne može da se sjeti nekog događaja, bitno je da budete spremni da pređete preko neke laži. Usvajanje "trenerskog pristupa" te uvođenje sistema i struktura koji mu pomažu da se sjeti obaveza ili osjeća sigurno smanjiće stres, i vaš i djetetov.