Stanovnik Gornje Gorice Veselin Bulatović kaže da im je za ponedjeljak zakazan sastanak sa Gavrilom Vukovićem, sekretarom za prostorno planiranje. Od rješenja koje će im ponuditi Glavni grad, kako navodi Bulatović, zavisiće dalji potezi Gornjogoričana.
– Na urbanizaciju Sadina čekamo dugo. Građani Lješkopolja, posebno Gornje Gorice i Tološa, veliki su doprinos dali da se 2020. godine vlast promijeni. Mislili smo da će rješavanje ovog problema mnogo brže ići, ali se ništa ne dešava. Poslali smo dopis gradonačelniku i pozvali ga da dođe u mjesnu zajednicu i objasni vlasnicima zemljišta kada će biti donijet plan za Sadine. Dobili smo poziv od sekretara za prostorno planiranje Gavrila Vukovića i prihvatili smo sastanak kako bi vidjeli šta će nam ponuditi. Više od 100 porodica ima zemlju na kojoj ne može ništa da radi. Građani su ogorčeni i njihovo raspoloženje je da se blokiraju saobraćajnice, a na prvom mjestu bi to bio Nikšićki put – rekao je Bulatović.
Njegov komšija Dušan Raičević očekuje da nakon više od 30 godina od kada je zemljište vraćeno ono bude i privedeno namjeni. Raičević podsjeća da je odluka da se zemljištu promijeni namjena iz poljoprivrednog u gradsko građevinsko donijeta 2005. godine, ali da ona nikada nije zaživjela.
– Imamo usvojen Prostorno urbanistički plan Podgorice, Agenciju za izradu lokalnih planskih dokumenata u fazi osnivanja i stekli su svi uslovi da se prostor Sadina konačno valorizuje i da građani njime mogu da raspolažu. Od sastanka sa predstavnicima Sekretarijata zavisiće naši dalji koraci – rekao je Raičević.
Da se riješi problem urbanizacije Sadina godinama čeka i Ranko Raičević.
– Kada su Sadine bile poljoprivredno zemljište pokušali smo od Ministarstva prostornog planiranja da dobijemo papire da napravimo štale i gazdinstva. Tada nam je saopšteno da je zabranjeno tu da gradimo. Nama se godinama krše ljudska prava zbog čega ćemo se obratiti ombudsmanu i ambasadoru Evropske unije u Crnoj Gori Johanu Satleru. Imate ljude čija su djeca podstanari a na zemlji na kojoj ne mogu da grade ne mogu da im naprave kuće. Da je u pitanju državno zemljište to bi bilo završeno. Nećemo više da ćutimo, mi Lješkopoljci trpimo, a ako izađemo na ulicu nećemo se pomjerati sve dok ne postignemo cilj, a vidjećemo šta nam je cilj – poručio je Ranko Raičević.
