On je dan ranije u otvorenom pismu upućenom gradonačelniku Saši Mujoviću i liderima većine u Podgorici pozvao da sjednu i dogovore se kako dalje po pitanju postrojenja za prečišžavanje otpadnih voda u Botunu.
Danilović kaže da se ovo čini naizgled malim problemom, ali da sluti da neće biti tako.
– Kad god su u pitanju takve stvari naše strukture umiju da prenagle u odlukama i da donesu trajnu, ne samo političku nego i opštu štetu, koja bi mogla skupo da košta. Moć Ujedinjene Crne Gore u ovom slučaju nije takva da mi to možemo spriječiti, ali možemo upozoriti i pozvati na pametno, korektno, ljudsko i komšijsko postupanje. Nedopustivo je da bagatelištemo protest ljudi čiji životi, ne u bukvalnom smislu nego u značenju kvaliteta života, zavisi od toga hoćemo li razgovarati na tu temu ili nećemo. Pred našim očima već deset dana ti ljudi su pod šatorom i imam osjećaj da ih je sve više- kaže Danilović.
Danilović smatra da sve to ne treba da se posmatra kao problem nekog drugog, jer je Zeta postala samostalna opština, već kao problem građana koji žive na par kilometara od nas.
– To je veliki problem i Podgorice i Zete i nikakva administrativna linija neće uraditi drugačije. Dakle, nijesam dobio odgovor, pretpostavljao sam da će tako biti, ali upravo zbog toga sam i napisao tekst i uputio ga javno liderima i gradonačelčniku. Imamo obavezu da postupamo drugačije nego što je to radila bivša vlast obećavajući silu zakona i pretpostavljajući je sili i prilici dogovaranja. Vrlo je važno, pa makar to bio za početak ili pred kraj odlučivanja, da svi ne ćutimo nego da upozorimo da može uvijek drugačije i pametnije i da se ne treba inatiti i stvarati neprijateljstva koja ne mogu donijeti dobro nijednoj političkoj opciji. Učiniti problem javnim, razgovarati, pa ako je nephodno po stoti put na istu temu, nije mnogo. Ovdje se ne radi o stotom putu, nažalost - kazao je Danilović.
On smatra da građani Podgorice i Zete treba da čuju apsolutno svaki detalj.
– Taj problem treba da riješimo i to bi trebala da učini većina koja je prije samo pet godina prolazila kroz najgore torture i sa kojom niko nije htio da govori na ozbiljne teme. Moje je da za sada čekam i da vidim da li se na kraju ipak može desiti da se neko od adresiranih kolega i prijatelja oglasi. Ta vrsta vjere ili nade ostaje do kraja. Ako već ne odgovore meni javno nadam se da bi moj tekst mogao potaći da razgovaraju za početak tajno i bez kamera. To bi bilo možda dragocjeno ukoliko nemamo političkog interesa ili političke hrabrosti da sada tako nešto učinimo javnim posebno ne na inicijativu, po njima jedne male stranke, bez obzira što su vrlo često zavisili od nas- rekao je Danilović.
