Grad je preplavljen badnjacima, a prodavci svetog drveta još prije mjesec su na trotoarima ostavljali oznake kojima su rezervisali mjesta. U ulicama oko Hrama Hristovog vaskrsenja skoro da nema metra slobodnog prostora, a da na njemu nije naslonjeno sveto drvo. Građani kažu da su pojedinci, nažalost, od Badnjeg dana napravili pravi biznis, što se pretvara u suprotnost proslavljanja praznika mira, ljubavi i zajedništva. Kod prodavaca badnjak nema cijenu - za njega se daje koliko ko može.

Predsjednik Crkvene opštine Podgorica Zoran Vukčević kaže da nije saglasan sa sječom badnjaka zbog zarade.

– Toliko se badnjaka posjeklo i prodaje se da to nije dobro i Crkvena opština je protiv ovolike sječe. Treba poštovati tradiciju i otići i ubrati grančicu, a ne čitavo stablo i još ga prodavati. Žao mi je što naš narod nema novca, ali ovo je pretjerano. Posebno treba obratiti pažnju na poštovanje prema badnjaku, koji kad se sve završi ide u kontejner ili sve što nijesu prodali ostave. Imamo večeras u 18 sati organizovano loženje badnjaka ispred hrama. Narod samo grančicu da donese, ako nema mogućnosti kod kuće to da uradi. Ovo ovako je prevazišlo svaku mjeru. Ne smijemo razmišljati nijednog sekunda da što je veći badnjak neko je veći vjernik – kaže Vukčević.

Naši sugrađani su saglasni da u svemu treba imati mjeru.

Ranko Bas kaže da sin u unuk beru badnjak jer tako običaji nalažu.

– Badnjak je badnjak i on se bere, ne prodaje se. I oni što ga prodaju nemaju formiranu cijenu, već se za njega daje onoliko koliko neko časti. Običaj je da se ujutru rano beru badnjaci, ali neko ne može. Sa druge strane ljudi nemaju para i onda prodaju badnjake da bi malo zaradili. Ovi što kupuju ne mogu da pođu da uberu, a žele da obilježe ptrznik. Treba paziti da se ne gubi draž praznika. Kad prođe Badnje veče i Božić na ulicama možemo da vidimo ostatke od badnjaka. To ne valja i smatram da takve ljude treba kazniti ili mu ne dozvoliti da prodaje – kaže Bas.

Žarko Jovanović je prinuđen da kupi badnjak.

– Kad sam ovdje moram da kupim badnjak jer nemam gdje da ga uberem. Da sam na selu mogao bih da podmirim cijelu Podgoricu sa badnjacima. Meni je 85 godina ne mogu više da berem, ne mogu da ga odnesem odavde do kuće – kaže Jovanović.

Vojo Vujović kaže da zbog ovakvog nekontrolisanog branja badnjaka priroda ispašta.

– Podigao sam se sa mnogo manje ovakvih stvari. U mojoj porodici ne pamtim da se nije unio badnjak. Unosili smo ga i brali, ne kupovali. Ujutru idemo i beremo to se zna. Kupovina badnjaka ne ide. To je već biznis. On treba da se daje. A sa druge stane mnogo badnjaka je posječeno i prodaje se, a koliko naša priroda ispašta zbog toga. Mada došlo je takvo vrijeme, nažalost – kazao je Vujović.