Na sastanku s papom, kao i s državnim sekretarom kardinalom Pjetrom Parolinom i nadbiskupom Ričardom Galagerom, premijer je obećao da će do kraja jula biti ispunjeni svi preduslovi za otvaranje diplomatske misije Svete stolice u Crnoj Gori. Ono što nije pomenuo – ali je naknadno postalo jasno – jeste da bi jedan od tih preduslova mogla biti upravo nepovratna donacija gradskog zemljišta.
U Vladi Crne Gore ćute o detaljima dogovora, ali Ministarstvo vanjskih poslova je zvanično zatražilo da se Vatikanu ustupi parcela u podgoričkom naselju Stari aerodrom – bez naknade, bez zakupa, bez javnog nadmetanja. Zemljište je u vlasništvu Glavnog grada, a ne Vlade, pa se odgovornost prebacuje na lokalnu upravu.
Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović za "Dan" potvrđuje da će se na sjednici Skupštine Glavnog grada "naći odluka o ustupanju zemljišta Vatikanu". Tvrdi da će parcela biti poklonjena, kako je premijer i obećao, ali "s unutrašnjim dogovorom" kojim bi Vlada trebalo da nadoknadi gubitak gradu kroz neku vrstu kompenzacije u vidu prostora za potrebe opštine.
– Vatikanu će biti dodijeljeno zemljište besplatno. Tako je premijer obećao, ali da vidimo šta ćemo dogovoriti 'unutar kuće' – kaže Mujović, ne precizirajući ni mehanizam, ni dinamiku, ni pravnu formu tog kompenzacionog dogovora.
S druge strane, njegova zamjenica Nađa Ljiljanić šalje nešto drugačiju poruku.
– Što se tiče izjave premijera koju je dao u Vatikanu, mislim da u ime Glavnog grada niko ne može da pregovara. S resursima Glavnog grada se moramo odnositi domaćinski. Očekujem da će Vlada preuzeti obavezu da plati zemlju gradu, pa tek onda da je ustupi Vatikanu – kazala je Ljiljanić za "Dan".
Izjava otkriva unutrašnju podijeljenost gradske vlasti, ali i suštinsko pitanje ko ima pravo da obeća imovinu građana – i pod kojim uslovima?
Ukoliko bi se ovaj transfer realizovao bez naknade, to bi značilo da građani Podgorice, odnosno poreski obveznici, finansiraju strateški diplomatski projekat države koji se vodi izvan institucionalne procedure i bez konsenzusa gradske skupštine.
Spajić je u Vatikanu podsjetio na Konkordat koji je potpisao knjaz Nikola u 19. vijeku, ukazujući na istorijski kontinuitet odnosa Crne Gore i Svete stolice. Međutim, nije objasnio na osnovu kojih ugovora, zakona ili akata se predviđa poklanjanje zemljišta.
Saglasnost Skupštine Glavnog grada biće formalna pretpostavka za realizaciju ovog poteza. Ali pitanje javne rasprave, stručne analize i institucionalne transparentnosti ostaje otvoreno. Umjesto debate – javnost dobija izjave, obećanja i diplomatske fotografije.
Ukoliko se pokloni zemljište vrijedno više od sedam miliona eura, bez javnog nadmetanja, bez obaveze Vatikana da grad finansijski ili infrastrukturno podrži – biće to presedan koji otvara vrata svakoj budućoj "donaciji" na račun lokalne zajednice.
Da li će se tim putem kretati i druge vjerske zajednice? Hoće li Srpska pravoslavna crkva, Islamska zajednica ili Jevrejska zajednica tražiti jednaka prava i objekte u srcu grada? I da li će svako buduće političko obećanje "počasnom poklonu" biti na teret opštinskog budžeta?
Najzad, da li je stvarna cijena otvaranja nuncijature finansijska – ili demokratska?
