
Mještani Pelevog brijega blokirali su put koji vodi do gradilišta kompanije CRBC, nezadovoljni što nadležni nijesu riješili problem prašine koja se stvara od gradnje autoputa. Oni kažu da ništa nije ispoštovano od dogovora koji su postigli sa ovom kompanijom kada je krenula gradnja autoputa, da su im putevi i imanja uništeni, te da traže da se sve što je tada dogovoreno ispoštuje. Mještani kažu da je ovo samo znak upozorenja i ukoliko im se iz ove kompanije niko ne obrati za 15 dana da će totalno blokirati put.
Miloš Tošković pored čije kuće put vodi kaže da šest godina muku muči sa prašinom, te da se ne može opstati.
– U penziji sam i boravio bih tokom cijele godine ovdje, da nije ove prašine. Asmatičar sam i još mi veći problem ona stvara. Prskao sam put kako bih koliko toliko ublažio da se prašina diže, ali sada nemam više ni vode. Ništa od njih nijesmo dobili po onom ugovoru kako bi trebalo. Obećali su da će nam zaštititi sredinu, da će cisterne stalno prolaziti i prskati. Obraćao sam se ministru Mitroviću i od nekog građevinskog inspektora iz njegovog ministarstva mi je odgovoreno da nam ne mogu pomoći, te da ne mogu Kineze zaustaviti da rade. Niko od njihovih predstavnika nije danas došao da nam se obrati – istakao je Tošković.
Mještanin Bogić Vidić ističe da kada su Kinezi počeli da rade autoput, da su imali sasatanak sa njima i postigli dogovor, te da ga oni djelimično poštuju.
– Dogovor je bio da se smanji prašina, zatim rečeno je bilo da se put neće do kraja asfaltirati, ali da će se održavati betonom i da će cisterne stalno prolaziti da smanje prašinu. Glavni put nam je takođe od teške mehanizacije uništen. Sva mehanizacija prolazi pored naših imanja i kuća, tu im je bila i betonjerka. Groblje i crkva se nalaze na 100 metara od betonjerke i to je sve uništeno od prašine. Nikako je ovdje živjeti, držim pčele, sedam godina i od toga živim. Gubici su od detonacija i prašine veliki – kazao je Vidić.
I Momo Radošević navodi da je sve uništeno, da je žalosno kako groblje i crkva izgledaju, te da nema toga plemena u Crnoj Gori koji bi istrpio ono što su oni za šest godina.
– Ne mogu da se otvore prozori, da napolju sjedeš, prođeš autom. Na glavnom putu stoje katakombe. Sve dajemo pare za puteve kada registrujemo auta, a ne možemo do kuća da dođemo u kakvom su stanju. Niko se ni na šta ne okreće. Tu se nalazi Spomenik palim borcima, ne može da mu se priđe. Bratonožići su život dali za slobodu, a sada je pravo ruglo kako izgleda. Gume se od njihove mehanizacije i razni otpad odlažu u blizini spomenika – kaže Radošević.
Mještanin Nikola Vešković ističe da se na njih niko ne okreće, da vode koje malo ima u bazenu je zagađena.
– Naš najveći problem je put koji je potpuno uništen. Ovaj put bi trebalo dovesti u prvobitno stanje, ne možemo do kuća doći. Sramota je u kakvom je stanju spomenik. Ne može stoka da se drži, imanja su uništena. Ambulante nemamo, doktor ne dolazi, nema ni mjesne zajednice – naveo je Vešković.
Leko Mitrović ističe da i pored imanja koje ima mora da kupuje hranu za krave, jer stoka neće da pase travu koja je puna prašine.
– Bazen je ispucao, vode vrlo malo ima i nije za piće. Ranije smo je stalno koristili, a sada je to sve uništeno. Dvije krave držim i moram da im obezbjeđujem vodu na drugu stranu. Moram kravama da kupujem hranu i sijeno. Dok oni nijesu došli sve je ljepše i čistije bilo – zaključuje Mitrović.
Коментари (0)
Оставите свој коментар