Brojni su i svakodnevni primjeri koji svjedoče o nekulturi vozača. Nezaustavljanje na pješačkom prijelazu radi propuštanja pješaka, preticanje na nedopuštenim mjestima, blicanje, nepotrebna upotreba sirene, samo su neki od primjera kojima svjedoče svi u saobraćaju. Malo je ljudi koji danas nisu pod stresom, no niko ne želi da mu na putu do posla nervozni vozač iz vozila dobacuje ružne riječi, viče, vrijeđa, ali dobro je ako se sve na tome završi, jer često prisustvujemo i grubljem ponašanju vozača.
Ukoliko bi pješaci prijavili policiji ovakvo bahato ponašanje vozača, možda bi se nekada tome i stalo na kraj. Teško da neko nije imao ovakvo iskustvo. Upravo u takvoj situaciji bio je Slavko Vidić.
– Stajao sam na pješačkom prelazu i prokušavao da prođem. Vozač je gledao lijevo ide li mu vozilo u susret, a ne ima li pješaka. Stavio sam ruke na vozilo, on je ukočio i počeo da viče zbog čega nijesam prošao iza automobila. Zamislite on meni kaže što nijesam prošao iza njega, a stojim na pješačkom prelazu i još dobacuje "poštovaću tvoje godine". Ne mora da poštuje moje godine, već neka poštuje signalizaciju i propise. Umalo smo se posvađali – rekao je Vidić.
Vidić kaže da su u ovakvim situacijama za vozače uvijek pješaci krivi.
– U centru grada je od 17 sati zabranjen prolaz automobilima, a svakodnevno možete da vidite kako ljudi to krše i prolaze. Daleko smo mi od bontona. Raduje me što vidim dosta vaspitane djece pa se nadam da će biti bolje – kaže Vidić.
Da vozači ne poštuju pješake tvrdi i Tomo Junčaj.
– Poštovanje između pješaka i vozača nije na zavidnom nivou, što nije baš dobro. Građani bi trebali da budu tolerantniji. Ponekad vozači i ne gledaju na pješačke prelaze i samo prođu, pa se posle ljute. Vozač sam, ali za volanom imam strpljenja. Polako, nigdje ne žurimo – ističe Junčaj.
Psiholog Anđela Šćekić Todorović kaže da je u poslednje vrijeme sve više vidljivo nestrpljenje kako kod vozača, tako i kod pješaka.
– Primjetno je da se dešavaju situacije u kojima vozači viču i upućuju neprimjerene riječi pješacima koji prelaze preko pješačkog prelaza, ali i pješacima koji prelaze ulicu van zebre čime ugrožavaju i svoje i tuđe živote. Takođe su česte situaciju u kojima i pješaci reaguju na sličan način prema vozačima bez obzira kuda prelaze ulicu i na koji način. Možemo reći da je kultura u saobraćaju zaboravljena – kaže Šćekić Todorović.
Ona ističe da je brzina kojom se živi i radi učinila da ljudi promijene zdrave navike, da zanemare osjećanja i potrebe drugih, već je nametnula da svi misle samo na svoj cilj i konačni uspjeh.
– Tako je i u saobraćaju cilj i vozača i pješaka da stignu što prije tamo gdje su planirali, ne obazirući se na način na koji idu ka ispunjenju tog cilja. Bilo bi dobro da kad se krene negdje da to bude na vrijeme, da se tokom tog puta ima u vidu da se ne ugrozi bezbijednost ni sebe ni drugog, i da se ne čini drugom ono što ne bi voljeli sami da osjetite – poručuje Šćekić Todorović.
Коментари (0)
Оставите свој коментар