Gorčina i nevjerica, tako su se juče osjećali potomci i poštovaoci boraca za slobodu strijeljanih 25. juna 1943. godine nakon što nijesu uspjeli da pristupe i poklone se spomeniku ispod Ljubovića. Njih i delegaciju SOBNOR-a Glavnog grada, Zete,Tuzi i Danilovgrada dočekala je zaključana kapija. U koloni koja nije mogla dalje bili su i praunici strijeljanih.

Ovo je druga godina za redom kako ih, kako je navela Radmila Čagorović, sekretarka upravnog odbora SOBNOR-a, dočekuje zatvorena kapija. Čagorović navodi da je prije njih bez problema na spomenik cvijeće položila delegacija druge boračke organizacije SUBNOR i antifašist, te da je za njih kapija bila otključna.

Postavlja se pitanje ko sebi daje za pravo da ima ključ od spomenika NOB-a i da reza škljocne pred praunucima i unicima...

– Ovo je druga godina za redom kako su kapije spomenika na Ljuboviću za SOBNOR zatvorene. Naša boračka organizacija je revoltirana ovim postupkom. Cvijeće koje smo željeli da priložimo smo ostavili na ogradu i poklonili se sjenima ispred zatvorene kapije. Nek ovo bude naš apel da se ovakve stvari više ne ponove – rekla je Čagorović.

Predsjednik organizacije boraca Narodnooslobodilačkog rata Crne Gore Danilovgrada Veljko Kadović saopštio je da su došli da odaju počast slobodarima čiji život je prekinuo okupator.

– Nezaboravno je sjećanje na žrtvu branioca. To su najbolji izdanci dostojanstva našeg naroda i domovine – poručio je Kadović.

Među onima koja je željela da se pokloni sjenima stradalih, među kojima je i njen djed, je i Smiljka Kadović.

– Mi kao mladi praktikujemo da svake godine, a to je minimum koji možemo da uradimo da ispoštujemo ljude koji su se izborili za našu slobodu, dođemo 25. juna sa djecom i da se poklonimo sjenima. Ovo je druga godina kako ne možemo da uđemo neko preskačemo ogradu i nije u redu da se to dešava. Tužno je da ovim povodom postoje dvije struje boraca koje se sjenima poklanjaju u različito vrijeme. Iz tih podjela dolazi do ovakvih problema – poručila je Smiljka Kadović.

Da se pokloni slobodarima došao je i Radovan Miličković iz Pipera.

– Ovdje mi je djed i ne mogu prići da mu se poklonim. Ovo je neozbiljno. Treba da se organizuje tako da svi građani koji žele mogu da priđu, a ne da se kapija zaključava. Ima toliko ljudi koji bi da se poklone. Nije pošteno da se ovo ovako radi i sledeće godine bi trebalo ovo napraviti malo drugačije – poručio je Miličković.

Za malu Saru Miličković, koju vaspitavaju da cijeni pravednike i slobodare, zaključana kapija bila je prilično zbunjujuća i nije krila ljutnju što se njena osjećanja ne poštuju.

– Dvije godine dolazim na spomenik pradjedu i nijednom nisam mogla da priđem jer je kapija bila zaključana. To ne može tako – kaže Sara Miličković.