Objekat u kojoj su se proizvodile protivgradne rakete kojim je snabdijevana bivša Jugoslavija doživio je sudbinu nekadašnje „Kulture", Hotela „Crna Gora", hotela „Ljubović", Direkcije pošta ...
Fabrika je počela sa radom 1980. godine, a ime je dobila po 19. decembru, Danu oslobođenju Titograda. Jedan od direktora nekadašnje fabrike Vojo Vuletić za „Dan" kaže da mu je žao što se ona ruši. Vuletić je u fabrici bio od 1983. do 1989. godine, od čega je prve dvije godine bio prinudni upravnik, a naredne četiri godine direktor.
– Fabrika je značila mnogo jer je od gradonosnih oblaka branila skoro sve prostore bivše Jugoslavije. To je bila jedina fabrika u Crnoj Gori koja je proizvodila proizvod iz sopstvene pameti, naših inženjera. Počela je sa radom 19. decembra 1980. godine i dobila je ime po Danu oslobođenja Titograda. Kada sam došao u fabriku proizvodnju smo sa 15.000 komada godišnje povećali na 42.000 raketa godišnje. Tavorila je jedno vrijeme i kada je došlo do rata u bivšoj Jugoslaviji prestala je proizvodnja – kaže Vuletić.
Vuletić objašnjava da je TG -10 protivgradna raketa koju su proizvodili išla na visinu od 10 kilometara.
– Ova raketa je bila poznata u mnogim zemljama svijeta. Pregovorali smo da ih izvozimo po svijetu, Rusi i Italijani su ih tražili, ali do toga nije došlo – kazao je Vuletić.
Stanovnik Zabjela Milisav Popović kaže da mu je žao što se ruši nekadašnja fabrika.
– Malo je današnjih Zabjelčana koji znaju da je zgrada fabrike „19. decembar" pripadala fabrici „Elastik". Radnici su se do nje od Sahat kule vozili kamionom, makadamskim putem, pored Ljubovića, gotovo pustim poljem. U toj zgradi radio sam dva mjeseca, od 15. januara do 15. marta 1960. godine, nakon mog dolaska sa autoputa Paraćin - Niš, a prije mog odlaska u Jugoslovensku ratnu mornaricu. Prošle su decenije, 1989. u ulozi predsjednika Sindikata Titograda prisustvovao sam dočeku posmrtnih ostataka kralja Nikole i kraljice Milene na Cetinju. Dok smo slušali topovske salve, nisam znao, a vjerovatno i niko od prisutnih, da to nisu bile topovske salve već pirotehnička sredstva, proizvod fabrike protivgradnih raketa „19. decembar" – kazao je Popović.
Popović priča da je rad fabrike bio neprekidan.
– Žao mi je što je ruše jer je mnogo toga srušeno, a što se još čuva u mom sve bleđem sjećanju, jer sam na pragu 90. Ali, ajde da ne žalim za prošlim i nestalim, jer, evo, Zabjelo je postalo i ostalo simbol, makar po nazivu, Republike Crne Gore – poručuje Popović.
