U sportu, kao i fudbalu strpljenje je gorko, ali su mu zato plodovi, uvijek slatki. Ali više je nego jasno, da je Sutjeska veliki favorit, da u maju naredne godine, prva prođe kroz cilj.
U Nikšiću, već skoro pa pola vijeka, kad kažeš golman, misliš Giljen. Pero je, nadam se, na nekom mnogo boljem mjestu, i vjerujem da je našao mir. Ako je neko i zaslužio mir, onda je to on. Nakon svake utakmice ovog ljeta, njegov sin Vladan, učini svaki izvještaj istim: opet Giljen činio čuda. Da je još u životu Marko Marković, i njegov "Indirekt", mogla bi postojati i rubrika "Kutak za Giljenov trenutaк". I na derbiju, po ko zna koji put, potvrđeno je da Vlado voli svoj posao i da umije da ga radi. Uostalom, pa skoro na svakoj utakmici, on ima barem jednu odbranu, u stilu Lava Jašina.
Vladan je, sva je prilika, jedan od najboljih golmana, u poslednjih dvadesetak godina u Crnoj Gori. On šesnaestercom vlada, i onda kad mu nije dan. Što nije često, ali, biva. Tačnije – bivalo je. Giljen je, valjalo bi ovdje upotrebiti oveštalu frazu - kao vino. Samo, nije svako vino za čuvanje, a i uslovi pod kojim se čuva imaju biti posebni, nije svaki podrum – vinarija. Kada bijaše mlad, Giljen je umio da razum podredi čulnom, što jest jest. Da je tada, naišao na trenera starog kova, onog koji bi mu očinski pustio da bude ono što jeste, roditeljski mu omeđavši polje dejstva, Giljen bi danas imao nekoliko stotine nastupa u najjačim evropskim ligama, više od pedeset nastupa u reprezentativnom dresu. Ostаće nedokučivo zašto u reprezentaciji, nije odigrao nijedan meč.
Jer priča o Vladanu jeste priča o jednoj golmanskoj izuzetnosti, i o opštoj nesolidnosti. Imati takve odbrane, a ne igrati u reprezentaciji, koja sve to vrijeme varira između pokojeg blijeska i potpune tame, nekad i na rubu apsurda, to je to i priča o nama onakvima, onda i sada, a uvijek ovdje. Sve dobro i sve loše nalazi se u toj priči, u kojoj junak nije upitan, a sve drugo jeste.
Pero i Vladan, i neka mi je oprošteno što ih zovem, po imenu, ali postoje takvi ljudi koji svoju toplinu zrače tako da sve oko njih izgleda prisno i blisko. "Srećno nezadovoljni", rekao mi je jednom Pero. Tada ga nisam razumio. A sve je bio u pravu. Pero, Vladan, Giljen drugo ime za čuvara mreže. U Engleskoj fudbal je oduvijek svečanost. Igraju ga ljudska bića, ne novinari, manadžeri, biznismeni, političari, patriote, navijači, hiligani. Fudbal je mnogo više od svake kalkulacije. Iako je nemoguća misija, barem u Crnoj Gori, za njegovu dušu vrijedi se boriti. A bez emocija se ne korača kroz život, fudbal i muziku. Da, Vlado je pravio greške, ali su i mnogo veće opraštane. Zaslužio je, čak i u ovim godinama, poziv za reprezentaciju.
