Budućnost je nakon najgore polusezone u istoriji prihvatila ostavku Dejana Vukićevića. Prihvatila je sporazumni raskid ugovora. Ništa neočekivano, zar ne?

Vukićević je četvrti trener koji je smijenjen od početka sezone. U Budućnosti je postala praksa da se treneri mijenjaju kao čarape.

Potrošila je Budućnost još jednog trenera. Najtrofejnijeg u Crnoj Gori. Trenera, koji nije imao rezultate u finišu i koji je jesen završio sa četiri poraza za najgoru polusezonu u istoriji. Polusezonu koju je aktuelni šampion završio na sedmom mjestu sa 25 bodova.

Kada je napravio rez, vjerovao je Vukićević da će budućnost Budućnosti biti bolja. Ali, na kraju je i on morao da ode, jer nije imao podršku UO. Kao i prethodnici u košmarnoj polusezoni – Ivan Brnović, Nenad Lalatović i Ivan Delić.

- Došao sam, kao prvo sa ogromnom željom da ovaj klub napravi nešto što mora u Crnoj Gori pa i šire. Od prvog dana sam radio zarad kluba, zarad armije navijača a ne lične promocije. Da li ćemo uspjeti da do kraja izguramo taj projekat zavisi i od igrača na terenu. Nisam to radio i neću raditi ništa da bih sačuvao klupu nego jer je to moja obaveza – kazao je Vukićević dva dana pred poslednji meč u polusezoni protiv Dečića u Tuzima.

Svega tri mjeseca trajala je era Vukićevića. Malo i premalo. Za rezultate je on odgovoran i krivica je njegova, ali u godini kada je proslavila vijek postojanja Budućnost je dotakla dno.

Klub se potpuno srozao, bez pravog plana i vizije.

Klub je u kandžama politike. I ne može da se sastavi. Klub sve više liči na "rijaliti".

Vukićević je uostalom i kazao da je ljetos mogao da se snimi "rijaliti o klubu", kada su igrači umjesto na treninge išli na bazene i tobogane. I da su igrači imali svoje igrače, da su se sve pitali.

Imao je Vukićević u početku podršku, ali se sve promijenilo, kako je naveo nakon poraza u Petrovcu. Tada su počeli da duvaju neki drugi vjetrovi i ostao je bez podrške. Okrenuli su mu leđa članovi UO.

Zbog čega? Da li po nečijoj direktivi? Da umjesto Vukićevića mora da dođe neko drugi?

Protiv uprave su i navijači, koji su takođe predstavnici te iste uprave. A koja je za njih nepoželjna. Bizarno da bizarnije ne može. 

Budućnost je danas klub podsmijeha u kojem ništa ne funkcioniše.

A samo su treneri ti koji plaćaju ceh. Niko drugi.

Budućnost je danas sve, osim ozbiljan klub. Najtrofejniji klub u državi je bliži borbi za opstanak nego borbi za titulu.

Ovakva Budućnost nikom ne valja. Ni državi, ni gradu. I najvjerniji navijači će joj ako se ne desi zaokret okrenuti leđa.