KOSANICI U ČAST

Prosulo se polje Kosaničko,
Od Tarskog kanjona u pravcu sjevera,
Prkosno para nebesku pučinu,
Orlovi nadlijeću prelijepu dolinu.

Ljeti te umivaju obilne kiše,
Nebesa paraju munje i gromovi,
Čobani za stadom svoju frulu nose,
Kosači rane da za rose kose.

Mladost te napušta a starost te čuva,
A ti i dalje sanjaš snove bajne,
No ipak vratiće se „rode“ tvoje,
Da zagrle zavičaj i pjesmu da zapoje.

Korijeni tvoji rađaće nove živote,
Grejaće te Sunce, zasipaće te snjegovi,
Ti ćeš cvjetati i sa razvigorom se igrati,
I lijepe snove nedosanjane sanjati.

MJ