Kao po pravilu, svakog 31. decembra, u poslijepodnednim satima sa tv ekrana, čućete gotovo istu rečenicu:"Novu godinu prvi su dočekali stanovnici Tonge, Kiribata, Samoe i Čatamskih ostrva". Većina nas, sem ljudi u najboljim godina koje ne propuštaju pab kvizove ponedjeljkom uveče, ne zna gdje se uopšte nalaze ta ostrva. U najboljem slučaju, eventualno znaju da su udaljeni od nas, otprilike kao Tasmanija.

U Crnu Goru je stigla po redu vožnje, naravno sjutra stiže i najveći hrišćanski praznik. Ali, čini se da je Božić Bata ovoga puta, ipak nešto ranije zakucao na vrata Milije Savovića. Nikšićani su tokom jeseni bili hit. Na kraju godine, od kolega prvoligaških trenera, izabran je je za najboljeg u 2021..Istog trenutka kad je splasnula pjena na čaši šampanjca, Milija se okrenuo ka novim izazovima.

-Odmora nema, niti ga može biti. Praktično sjutra nas čekaju proljećne utakmice. Prijalo mi je naravno priznanje kolega, ali sam i vrlo brzo shvatio da već sledećeg trenutka, pažnja mora biri usmjerena ka narednom cilju. Da, najuspešnija godina, ali u duhovnom smislu nagrada prestaje da bude taj trenutak i postaje prošlost. I to je to. I sve je u redu, život ide dalje. Svaki izazaov, ako idete srcem, vodi kao uspjehu - rekao je Savović.

Ukoliko želite već da se "osigurate" i odmah vidite osmjeh na Milijinom licu magične riječi su Manja, Dunja, Petar, imena njegove djece. I naravno, supruga Žana. Na konstataciju da su njegove zasluge ogromne, daleko najveće za Sutjeskin jesenje uspehe, kaže:

-Ipak, da ne pretjerujemo. Ogromne zasluge idu na adresu i saradnika u stručnom štabu, preciznije svih u klubu, i naravno igrača. Funksionisali smo kao harmoničan tim, koga je okupila zajednička ideja, entuzijazam i želja za uspjehom. I ovim putem od srca im se svima zahvaljujem, jer su zaista obavili veliki dio posla. Mi smo tim, jednostavno jedni bez drugih ne možemo.

Milija nije samo dobar trener, već i izuzetno zanimljiv, elokventan čovjek sa kojim se o fudbalu može razgovarati satima. Njegove ideje su origiginalne, razmišljanja logična, arumenti uvjek na mjestu. Postoje one trenerske odluke, koje ne trpe višak premišljanja, a nisu podložne jednostavnom automatizmu dejstva po konvencionalnim pravilima. Valja, naime, biti nedvosmisleno stvaralački moćan u ključnim trenucima

-Vrijeme i rezultat ovoga puta su se zaista poklopili, ali često se i ne poklope i onda se pitaš kojom stazom, a htio bi da si stvaralac, pa logično, i da primiš zasluženo priznanje. A poraz kako to tek boli, mada, i posle trijumfa se raduješ onoliko koliko si tužan kada gubiš.

Trener je isto, ili bar slično, reditelju u pozorištu, zatim pedagogu, učitelju, psihologu. Dobar trener je rijetka ptica, filozofske vokacije, ali i alhemičar, koji uvijek zna kako litre znoja pretvoriti u trofeje. Dobar stručnjak mora edukativno da shvati igru, ali i da ima onaj kaplarski mentalitet, da ponekad i podvikne kada treba.

-Praktično svake sezone, krećeš iz početka, jer ako nije u pitanju novi klub, onda je nova ekipa. Sutjeska je bila veliki izazov za mene, a sa druge strane trener ne smije da bira posao i klub, već da radi i dokazuje se. A Sutjeskin poziv, se ne odbija.

Savović voli da govori o želji za pobjedom, o trofejima. Na pitanje zbog čega je to tako, Milija kaže:

-Mislim da je to zbog mog porijekla, vaspitanja. Postoji jedan dio čovjeka koji on nosi kroz čitav život, iz porodice, a, naravno, vremenom čovjek stekne razna iskustva. To dvije stvari vas već čine onakvim kakvim jeste. Ta želja za pobjedom postala je sastavni dio mene – zaključio je Milija Savović.