Zaista se nikšićko ljeto, može okarakteristati, kao ljeto zadovoljstva. O čemu se dakle, radi? O vrlo jednostavnoj stvari. Prvo bilo je sreće, vrlo mnogo. Jer svega ne bi bilo, da je recimo FK Petrovac čvrsto prigrabio međunarodnu vizu, ostvarenu na zelenom polju. Istu je međutim "ustupio" Nikšićanima. Ko zna, kako bi danas izgledala Sutjeska, da se nije u pasošu našla međunarodna viza. Prelazni rok je odrađen za najveću ocjenu, praktično doveden je cio, više nego respektabilan tim za crnogorske uslove. Usplamtelu retoriku, nećemo ipak začiniti onim divnim riječima poput "renesansa...", ali možemo konstatovati da su Nikšićani glavni favoriti za titulu, u sezoni koja prekosjutra kreće.
Da, bilo je sreće, ali bilo je i umjeća, a ne samo želje, posvećenosti. O čemu se, dakle radi ? O vrlo jednostavnoj stvari: kada dolaziš iz Prve lige Crne Gore, svaka utakmica, svako prvenstveno kolo, svaki pokušaj prelaska u višu razinu igre – neizvjesno je, nesigurno, opterećeno viškom smisla, i šta ti onda preostaje, osim da probaš da igraš fudbal, najbolje što umiješ.
Dakle, zadovoljavajuća evropska priča, ovaj epitet ni ubjedljiv poraz od Beitara, ne može uprljati. Dobro je i lijepo izgledala Sutjeska, u značajnoj dijelu četiri odigrana meča. To je zaista ne mali napredak, u odnosu na neka tamo ljeta.
Neutemeljeni optimizam, uoči dvomeča sa Beitarom zapravo je bio utemeljen u prirodnoj ljudskoj nadi, da se može zbitim što biti ne može. Prostije rečeno, rijetko ko uvažava realnost. Poređenja moći, kvaliteta, do izvjesne mjere bilo je i neumesno. Jer, Sutjeska je igrala, sa mnogo jačim rivalom. Zalogaj jeste bio prevelik, glava je pucala od pritiska, srce htjelo iskočiti od velikog htijenja, noge nisu slušale, recimo u drugom poluvremenu revanša. Evropski okršaji, fizički i emocionalno, poprilično su potrošili ekipu Milije Savovića, no to je surova stvarnost, onoga čemu svi klubovi teže – što više utakmica na međunarodnoj sceni. Vremena za odmor gotovo da nema. Stalna rekuperacija i novi ispiti.
Jednostavno, nema krivice, nema krivca, ne možeš nakon ovog ispadanja prema bilo kome iz Sutjeskinih redova uperiti prst. Dvomeč sa Beitarom nije bio od onih mečeva sa hamletovskim predznakom, biti ili ne biti. Hvala FK Petrovac.
