Najvećem crnogorskom derbiju. Odnosno, odmjeravanju snaga Sutjeske i Budućnosti, da ne bude zabune. Kako god se, dakle, zvala, ta utakmica, imala ili ne mala veze, sa svim onim prethodnim, proizvela je očekivani ishod. Poraz Sutjeske.
Nikšićani su, tako stigli do porazne cifre, šesnaest uzastopnih mečeva, u kojima nisu slavili. Ovo je daleko najduži niz bez trijumfa, u službenim derbi mečevima. Rekordno razdoblje bez slavlja. Nema dileme da je Budućnost kao klub toliko ispred Sutjeske, da je teško naći riječi, koje bi na pravi način dočarale aktuelni odnos.
Realnost tog, fudbalskog odnosa, nadajmo se ipak trenutka, nalaže ravnodušnost kod navijača Sutjeske. Ma koliko izgledalo, a tako i jeste, da su najljepše Sutjeskine epizode odavno odgledane, ko može oduzeti nadu u opravak kluba sa Bistrice!
Fudbal bez mitova je samo ganjanje lopte. Sa svojim legendama, nekadašnji derbiji Sutjeske i Budućnosti su, i danas, veći od stvarnosti. Ima toliko priča o derbijima, sa kojima će stari ljubitelji fudbala, i dalje sa raširenim očima, pričati o razlozima zašto su godine i zdravlje gubili oko travnatih terena. Utakmice između Sutjeske i Budućnosti, iz sezone u sezonu, su bile ključne, neka vrsta finala svih finala. Poslednjih sezona, nije tako. Derbi do izvesne mjere podstiče igrače da budu bolji od sebe samih, ali, od izvjesne mjere ih čini i slabijima nego što objektivno jesu. Nikšićani, na poslednjim derbi mečevima, podsećaju na "kockara" iz romana Dostojevskog "strast nije pobjeđivati, strast je – gubiti!" Ili preciznije, strast je ne pobjeđivati.
U stvarima emocija - nema dokaza. Ista stvar je sa utiscima. Ipak, na terenu se sve vidi, tu je sve "realno". Tako da, ne čude i ocjene, da je fudbal u derbiju bio dobar. Ali, na osnovu viđenog, poslednje utakmice Sutjeske i Budućnosti, teško da i bar malo zaliči na nekadašnje istinske derbije. Čini se da ga u poslednje vrijeme zovemo velikim, više zato što volimo o sebi da mislimo dobro, nego što je to zbilja jedna fudbalska predstava vrijedna nešto dužeg pamćenja. Za dobru utakmicu, neophodna su dva dobra rivala.
Čuli smo i prije, i poslije derbija, da je bio veliki psihološki pritisak. To je, u suštini, samo izgovor unaprijed. Akteri, na taj način pripreme opravdanje, ako uslijedi neuspjeh. Psihološki pritisak je sastavni dio fudbala i s tim se se igrač susreće od kad počne njime da se bavi. Nema utakmice, ako neme suparnika, pa ne može da bude relaksirajuće. Ali, psihologija je oblast, koja nije izričito u nadležnosti trenera, i zato je bogomdana da se na nju sve prebaci. Mentalitet se vježba, kao i sve ostalo, tako glasi najznačajnija misao izrečena na temu fudbala, a, dodaću i koječega drugoga.
