Haos. Jedina riječ koja se može upotrijebiti za stanje u FK Budućnost. Klubu koji ove godine slavi vijek postojanja, ali umjesto slavljeničkih proživljava možda i najteže dane u svojoj istoriji. Suočavao se najtrofejniji klub u Crnoj Gori i ranije sa problemima, ali nikad kao ovog ljeta.

Iz kluba su nestali milioni, SDT "češlja" papire, a dok se ne pronađu odgovorni koji su doveli do ovako haotičnog stanja postavlja se pitanje - kako dalje?

Da političarima nije mjesto u sportu to znamo, ali i znamo da je u Crnoj Gori uvijek politika imala direktan uticaj na sport. I kada je vladao DPS, ali i sada kada vladaju PES, Demokrate, DF...

Ni za vrijeme vladavine biznismena Veselina Mijača i njegove kompanije "Savana", koji sada od kluba potražuje preko milion eura, Budućnost nije uspjela da napravi nikakav iskorak u Evropi. Jeste osvajala domaće titule, ali ništa značajno nije uradila u evropskim takmičenjima, već je ispadala od timova sa Farskih Ostrva, Islanda...

Budućnost je nedavno dobila novog predsjednika – Boris Spalević je nakon nepuna dva mjeseca na čelnoj funkciji naslijedio Boška Kovačevića, ali je zatekao rasulo u klubu. Kasa je prazna, ekipa posrće, a nakon samo tri odigrana kola u domaćem šampionatu mora da traži i novog trenera nakon ostavke Nenada Lalatovića.

Srpski stručnjak je u Podgorici dočekan kao nigdje, imao je podršku najvjernijih navijača "varvara", ali nije imao ekipu koju je želio.

Da Budućnost nije prodala svoje bisere Vasilija Adžića, Bodina Tomaševića, Andriju Bulatovića, te Milana Vukotića i Andreja Kostića koji blistaju u dresu Partizana na početku ove sezone i od čijih transfera je zaradila milione, ali koji su nestali, mogla je ovog ljeta i do grupne faze Lige konferencija, jer kao nikad joj se put otvorio.

Ali, za Budućnost su nepremostive prepreke bili prosječni timovi Noa i Milsami, koji su potom eliminisani od ekipa sa Gibraltara iz San Marina. Od Linkolna i Virtusa. Do juče fudbalskih "liliputanaca", a sada učesnika plej-ofa za LE i LK.

I stoga je odlazak Lalatovića očekivan, a da neće dočekati "duge rukave" u Podgorici moglo se naslutiti nakon njegove izjave pred prvi meč protiv Milsamija: "Da sam znao da je ovakva situacija ne bih dolazio".

Za srpske medije nakon ostavke koju je podnio nakon poraza od Arsenala u Tivtu je kazao da nikada nije radio u ovakvom haosu, pa je spakovao kofere nakon svega 53 dana provedena na kormilu šampiona.

Jasno, nije i ne može Lalatović biti jedini krivac, iako se ne može ni pohvaliti rezultatima i bilansom - 1-2-4 na sedam utakmica. Naprotiv.

Krivci su svi koji rade u FK Budućnost. Jer, ovakva kakva je nema budućnost.

Crna Gora se borila i izborila sa požarima, dok u FK Budućnost požar bukti i teško da može neko brzo da ga ugasi.

Biće potrebno i vremena, i strpljenja. Kako novoj upravi na čelu sa novim predsjednikom Borisom Spalevićem, tako i novom treneru. 

I možda je sada trenutak da se Budućnost zahvali nekim igračima koji imaju plate po osam, devet hiljada eura i da se okrene svojoj djeci. Kao što je to uradio beogradski Partizan.

Po cijenu da se ove sezone i ne bori za domaće trofeje.