Gardašević je simbol Budućnosti i crnogorskog fudbala. Kao 17-godišnjak debitovao je za „plave", igrao finale Kupa Maršala Tita prije tačno 60 godina, a kasnije ostavio trag širom svijeta – kao igrač i selektor u Iraku, Keniji, Sejšelima i Eritreji. Ali, tokom jučerašnje posjete, Vojo je rekao da je plavo-bijeli dres je za njega uvijek bio nešto posebno:
-Budućnost je moj dom, moj tim, moja publika i najdraži dres, a mnogo sam ih promijenio. Tu sam ponikao, tu sam napravio prve korake i kao igrač i kao trener. Od svog nadimka Vojo-britva, koji su mi dali navijači Budućnosti, nikada nisam odustao. Budućnost i ja smo veza koja traje zauvijek.
Tokom prijateljskog i emotivnog susreta sa izvršnim direktorom Predragom Kažićem i sportskim direktorom Gavrilom Petrovićem, razgovaralo se o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kluba, o generacijama fudbalera, navijačima i ljubavi prema plavoj boji. Vojo je podsjetio i na zlatne stranice klupske istorije – 186 nastupa, devet golova i legendarno finale Kupa Maršala Tita 1965. godine, kada je Budućnost kao drugoligaš stigla do finala protiv Dinama iz Zagreba. U znak zahvalnosti za sve što je dao klubu, Gardaševiću su uručeni kristalni globus i primjerak predstojeće Monografije „Ponosna prošlost, jedna je Budućnost", koja uskoro izlazi iz štampe.
-Lijepo je vidjeti da klub vraća osjećaj pripadnosti ljudima koji su mu posvetili život. Klubovi koji poštuju svoje legende imaju kontinuitet i temelj – drago mi je da Budućnost ide tim putem - poručio je Gardašević.
