U njegovom talentu su posljednjih godina mogli da uživaju ljubitelji košarke na prostorima bivše Jugoslavije, jer je nosio dres SC Derbija. Od ljetos to mogu u Americi samo ljubitelji NCAA lige. Prihvatio je ponudu Ilinoja i odmah pokazao kakav arsenal znanja posjeduje. Prvo je postao brucoš sedmice, a potom je postavio novi standard. Postao je prvi igrač Ilinoja još od Nika Viderspuna iz 1972. godine koji je na jednoj utakmici uspio da spoji više od 20 poena i 20 skokova. Uradio je to u meču protiv ekipe Colgate, kada je meč završio sa 27 koševa i 21 uhvaćenom loptom. Za kratko vrijeme prešao je u Americi strelovit put. Već sada je zvijezda NCAA scene, a prognoziraju mu se visoke pozicije na NBA draftu 2026, odnosno 2027. godine.
Iza sebe imaš transfer iz SC Derbija u NCAA i već na samom startu pišeš istoriju Ilinoja. Kako danas gledaš na tu odluku?
– Nikada se nisam plašio izazova. Izazov je tražiti način za ostvarenje cilja. Ja nikada nisam krio da mi je jedan od ciljeva u karijeri da zaigram u Americi. Tokom proljeća 2025. godine stigla je ponuda od koledža sa tradicijom dugom 120 godina, člana "Big Ten" konferencije, koju jednostavno nisam mogao da odbijem. Ni onog dana kada sam potpisao nije bilo dileme da je to pravi korak, a nakon pola godine koja je ostala iza mene mogu da konstatujem ne samo da je bio pravi, nego da je bio i ogroman korak, korak od sedam milja – kaže Mirković za "Dan".
Na utakmici protiv Colgatea ušao si u istoriju fakulteta. Da li si bio svjestan tog podviga u trenutku kada se desio?
– Iskreno, znao sam da sam napravio veliki uspjeh u tom trenutku, ali nisam znao da sam baš prvi igrač u čak 53 godine koji je to ostvario. Odmah nakon utakmice obaviješten sam o tome. Ja jednostavno ne mogu da nađem adekvatne riječi kojima bih na pravi način vašim čitaocima prenio interesovanje u Šampejnu, odnosno državi Ilinoj, za nas. Statistika se vodi baš o svemu. Sve u svemu, zaista opsjednutost sportom, košarkom. Imam utisak da se ovdje ne priča ni o čemu drugom.
Na fakultetu imaš i jaku "koloniju iz bivše Jugoslavije". Koliko ti znači ta bliskost u procesu privikavanja na novu sredinu?
– Sam prelazak i period prilagođavanja jeste zahtjevan, a pogotovo na drugom kraju svijeta. Imao sam veliku sreću da su tu već bili bivši saigrači iz SC Derbija koji pričaju moj jezik i imali su iskustvo igranja na koledžu. Zaista su mi mnogo pomogli i bukvalno smo kao porodica. Andrej Stojaković je rođen u Grčkoj, odrastao u Americi, ali mi ga ne damo nikom – i on je naš. Mihajlo Petrović je, naravno, naš. Nedavno je u klub stigao i Toni Bilić, tako da nas je trenutno šest. Uvijek smo pri ruci jedni drugima, skoro stalno smo zajedno. I, naravno, moj brat od ujaka Simon Knežević je od jula 2024. u Americi – on je reprezentativac Crne Gore u tenisu, u Čikagu je na koledžu, sa njim sam svakodnevno na vezi. Dva puta me je uživo gledao.
Kako izgleda tvoja svakodnevica u NCAA – balans između treninga, utakmica i fakultetskih obaveza?
– Provodim najviše vremena u sali – timski i individualni treninzi, teretana, video-analize i ostalo. Skoro svaki dan moram ići na fakultet i slušati predavanja, a kada dođem kući radim obavezne domaće i odmaram. Na treningu dajem maksimum, uvijek imam pošten odnos prema profesiji. Uvijek sam bio profesionalac u pravom smislu te riječi. Znači, košarka, trening i utakmica su na prvom mjestu, a obaveza mi je i da budem prisutan na svim predavanjima. Slobodnog vremena praktično nemam – dan mi je ispunjen.
Šta ti je trener najviše zamjerio, a šta pohvalio u dosadašnjem dijelu sezone?
– Trener mi dosta zamjera, jer zna da imam mnogo prostora za napredak, kako u napadu tako i u odbrani. Očekuje dosta od mene i želi da budem uvijek na najvišem nivou. Naravno, dobijam i pohvale kada igram dobro i pravim dobre rezultate, ali i tada traži eventualne nedostatke. Rekao bih da greške gleda kroz mikroskop, a dobre poteze kroz obično staklo. Trener Andervud je takva veličina da jednostavno svaki njegov savjet i kritiku upijaš. Znam samo da se harizma razvija iz odnosa prema poslu i ljudima sa kojima si. Moraš imati poštovanje prema jednom takvom košarkaškom gospodinu.
Imaš li već postavljene lične ciljeve za ovu sezonu u NCAA ligi?
– Jedini cilj koji imam je da osvojimo titulu NCAA. To bi bilo i ostvarenje sna i, dileme nema, najveći uspjeh u mojoj dosadašnjoj karijeri. Razmišlja se o tituli, ali polako – dug je put. Na dobrom smo putu, ali ostaje još mnogo toga da se uradi.
Poruka za mlade košarkaše iz regiona koji razmišljaju o odlasku na američke univerzitete?
– Iz mog iskustva odgovor je jasan. Ipak, toliko je koledža u Americi da je teško dati generalni savjet. Ali ako se pojavi interesovanje iz grupe najboljih koledža, onda bih baš svakome savjetovao da puno ne razmišlja. Mladima iz našeg regiona iskreno bih poručio da je odlazak na neki od američkih univerziteta najbolji potez za njihovu budućnost – košarkašku, ali i akademsku – zaključio je Mirković.
