Nakon tri decenije bavljenja košarkaškim suđenjem, Bjelopoljac Boris-Borko Raičević je "okačio pištaljku o klin‘". Na nedavno održanoj završnici Kupa Crne Gore u Bijelom Polju njemu je za taj jubilej uručeno Specijalno priznanje.

Od kada je još davne 1995. godine odsudio prvu utakmicu između Rudara i Nikšića, održanoj u Prijepolju, u paru sa Željkom Dragojevićem, Raičević je dijelio pravdu na ukupno 3.017 utakmica. Od najniže lige "Mini basketa‘‘, preko seniorskih liga Crne Gore do ABA 2 lige. Odsudio je i "Olipmijske dane mladih‘‘ u Solunu, košarkaša do 19 godina. I ima se čime podičiti. Čitava sudijska karijera bez ijedne mrlje ili problema.

Raičević kao sudija

Privatna arhiva

Boris kaže da je slučajno počeo da sudi. Otišao, iako je još bio igrač na sudijski seminar u Podgorici da provjeri svoja zananja iz košarkaških pravila. I testove pravila i fizičke spreme odradio sa desetkom. I onda je odlučio da prestane da igra i posveti se suđenju.

–Te prve sezone u Crnogorskoj ligi na debiju odsudio sam 25 utakmica, a onda sezonu kasnije u Nišu sam položio za saveznog sudiju u ondašnjoj Jugoslaviji. Pored mene bio je i kasnije vrhunski sudija, a danas direktor ABA lige Milija Vojinović. Nakon toga sam se usavršavao, jer potičem iz Bijelog Polja, grada košarke. Uz svoje mentore, nekadašnje sudije Milovana Novovića i Gorana Riku Vojinovića, od kojih sam imao šta naučiti, rekao je Raičević.

Ono što još odvaja Raičevića od ostalih sudija je njegovo vođenje statistika svih odsuđenih utakmica.

– Imam u svesci sve svoje utakmice. Koja je utakmica, rezultat, sa kim sam sudio, svoja zapažanja i komentare...rekao je Raičević, dodajući da namjerava da napiše jedan priručnik, u kojem će sublimirati sve što je za preko tri hiljade utakmica napisao, što može poslužiti mlađim generacijama sudija.

Borko je svoj sportski život posvetio košarkaškom suđenju.

– Svaku utakmicu sam doživljavao kao košarkašku predstavu. Nijesam pogriješio i da opet biram, izabrao bih sudijski poziv. Na jedan osoben način sam držao pištaljku u ustima, da ličim samo na sebe i to mi je donijelo posebnost. I ostao sa svima prijatelj. Košarku sam prvo razumio iz perspektive igrača a onda sudije. Živio sam sudijski život punim plućima. Otvorila mi je košarka mnoga vrata. Ostajem joj dužnik, rekao je Raičević, dodavši da je mogao još koju godinu da sudi ali treba, kako je istakao otići kad si najbolji. – Sezona 2023/24 mi je bila najbolja u karijeri, na šta sam ponosan, rekao je Boris.

Nakon završetka sudijske larijere, Raičević je odlučio da ostane u košarci. I gdje bi drugo nego u matičnom Jedinstvu. Trenutno je pomoćni trener, uz obavljanje velikog broja klupskih organizatorskih obaveza. To ga kaže ne zadovoljava, želi da napreduje.

– Mislio sam da će mi suđenje nedostajati. Ali nije tako.Sad živim novi košarkaški život. Nadam se takođe uspjesima, zaključio je Raičević.