Od Dušana Ivkovića (1943 – 2021) oprostili su se brojni članovi porodice, saradnici, kumovi, učenici, kolege. Od Željka Obradovića, Dragana Kićanovića, Dejana Bodiroge, Zorana Savića, Božidara Maljkovića, Predraga Danilovića, Dimitrisa Itudisa, Nikole Pekovića, Duška Vujoševića, Svetislava Pešića, generacije 95´, Nenada Krstića, Miroslava Berića, Zorana Radovića, Vlade Đurovića, Duška Savanovića, Raše Nesterovića, Dejana Tomaševića, Novice Veličkovića, Miroslava Nikolića...

Oproštaj od Ivkovića izrekao je i Željko Obradović, kum Dušana Ivkovića.

- Hvala ogromnom broju ljudi koji su me zvali da prenesem saučešće njegovoj porodici. Otišao je čovjek koji je meni bio sve, učitelj, trener, kum, prijatelj. Neizbrisiv trag je ostavio iza sebe. Njegovo nasleđe je ogromno. Vaspitavao je veliki broj igrača i činio ih boljim ljudima. Upoznao sam ga kasnih sedamdesetih. Pozvao me je da igram za reprezentaciju, ukazao mi je veliko poštovanje. I dan-danas koristim njegove savjete. Imao je smisao za humor. Znao je da objasni, da opusti, velika škola. I to ne zaboravljam već 30 godina. Duda je brzo mislio i reagovao. Kada sam mu rekao da želim da postanem trener poželio mi je sreću. Meni je dao najveći kompliment u životu – da imam dobru intuiciju. Kada sam bio trener Partizana 1992. godine, plasirali smo se na fajnal-for. Posle utakmice sa Kinderom, bilo je kasno, bar je bio zatvoren. Nama se pila kafa u četiri ujutru i otišli smo u sobu gdje ima minibar, i kafe koliko hoćete u četiri ujutru. I on meni tada pokazuje rotacije. Pričali smo uvijek o košarci.

Ispričao je Obradović i jednu anegdotu.

- Jedne noći mu je čuveni pjevač Soluna prišao i rekao – Ivković. I često sam mu se tako obraćao, sa Ivković, to je bila naša mala tajna koju smo imali. Kume, u srcu si zauvijek i uvijek ćeš biti.

Komemoraciji je prisustvovao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Sahrana Dušana Ivkovića obaviće se u Beogradu na Novopm groblju u 12 časova.