Mornar nije bio ni blizu da iznenadi Budućnost Voli.

Ostao je na jednoj pobjedi u ABA ligi i do kraja mu predstoji grčevita borba za opostanak.

Sa druge strane, rivali odmiču na tabeli.

- Mi, nažalost, nismo dobro otvorili ovu novu godinu, ali šta je, tu je. Čestitam ekipi Budućnost na više nego zasluženoj pobjedi. Utakmicu su počele dvije ekipe iz različitog stanja. Rekao sam u najavi ove utakmice, bez ikakve kurtoazije, da Budućnost izgleda sjajno, da je u vrhunskoj formi i zadnje utakmice su to pokazale. Tu nije bilo nikakve dileme. Na drugoj strani je izašla ekipa koja nije ni blizu nivoa na kome igra Budućnost. Ima tu dosta faktora i krećem od sebe, svaki poraz porihvatam na sebe. Imali smo specifičan raspored, osigrali smo ranije nego što je trebalo meč sa Igokeom i tu se otvori prostor, gdje smo imali višak slobodnog vremena, napravili smo plan, jer imamo težak raspored, Budućnost, pa nam dolazi Zvezda, pa idemo u goste Cedevita Olimpiji, gotovo čitav januar imamo utakmice gdje nismo ni blizu najave da možemo da iznenadimo nekoga od tih ekipa. Svjesno sam dao duži odmor i to je možda razlog ovako lošeg početka meča i utakmica je završena poslije prve četvrtine, kada je bilo 33:9. Poslije 10 minuta 24, razlike, nismo postojali na terenu, Budućnost je to kaznila. Dalji tok utakmice, bilo je nekih perioda dobre igre, drugiu četvrtinu smoi izgubili sa šest razlike, bilo momenata gdje smo imali kontrolu, a u većem dijelu mnogo toga je nedostajalo. Voljni momenat je nešto što, nažalost, u novom vremenu, kada neko voze novu košarku, morate da plaćate debelo igrače i da ih molite, da im pospješujete violjni momenat, a ja to ne mogu kao trener i bivši igrač da shvatim. Igrali smo za burek, što bi rekli, pa mi nikada trener nije govorio što se ne boriš. Ovu su nove, kompjuterske generacije, gdje nisu svjesni da imaju privilegiju da su došli u jednom momentu košarke koja se sada igra, da igraju za velike pare. Rekao sam im u svlačionici da treba da ih je sramota da igraju za te pare, a doktori koji u bolnicama spašavaju živote, mogu samo da sanjaju te pare. To je ono što me najviše boli u ovim posljednjim godinama bavljenja trenerskim poslom - istakao je Mihailo Pavićević, trener Barana.