U regionalnom sportu, naročito na prostoru bivše Jugoslavije, granica između terena i istorije često je tanja nego što se misli.
Najnoviji primjer dolazi iz vaterpola, spor oko igranja prve utakmice osmine finala Evrokupa između Primorca i Juga.
Povod je činjenica da se kotorski bazen zove po Zoranu Džimiju Gopčeviću, legendi crnogorskog vaterpola i svojevremeno jednom od najboljih igrača svijeta, ličnosti koju dio hrvatske javnosti i pojedini mediji povezuju s ratnim zločinima u logoru Morinj tokom rata devedesetih.
Zbog toga hrvatske institucije (Ministarstvo turizma i sporta) ne žele da njihove ekipe nastupaju na objektu koji nosi to ime.
Jug istrajan u namjeri
Posebno je na tome insistirao dubrovački Jug, koji je i krivac za raspad Regionalne lige, koju sada igraju samo klubovi iz Crne Gore i Srbije.
Sa druge strane, Primorac ostaje pri stavu da domaću evropsku utakmicu želi da igra u svom gradu, na svom bazenu, pred svojom publikom.
Sport, koji bi trebao biti prostor nadmetanja i povezivanja, ponovo postaje polje konflikta.
Jug nije bilo koji klub. To je jedan od najtrofejnijih evropskih vaterpolo kolektiva, četiri puta je bio prvak Starog kontienta, i simbol dubrovačkog sporta.
Za Jug, odluka da ne igra u Kotoru može biti i stvar unutrašnjeg pritiska javnosti, navijača i lokalne politike.
Sa druge strane, Primorac ima legitiman sportski argument - evropska takmičenja podrazumijevaju jasno definisano pravo igranja na domaćem terenu. Igranje kod kuće znači poznat ambijent, podršku publike i takmičarsku prednost.
Odricanje od domaćeg terena, posebno u eliminacionoj fazi Evrokupa, nije mala stvar.
To može imati direktan uticaj na rezultat i prolazak dalje. Ovakvi slučajevi postavljaju i pitanje uloge organizatora takmičenja.
Koji su mogući scenariji
Evropska federacija vodenih sportova (LEN/European Aquatics) je sada na potezu.
Suočava se LEN sa dilemom da li striktno primjenjivati sportska pravila i insistirati na igranju na domaćem terenu ili pronaći kompromisno rješenje kako bi se izbjegla eskalacija?
Mogući scenariji su: igranje u Kotoru – Jug rizikuje kritike u domaćoj javnosti, neutralni teren – Primorac gubi domaćinstvo i potencijalnu sportsku prednost i administrativna odluka (kazne, službeni rezultat) – najgori scenario za sport.
Presedani u evropskom sportu postoje, od neutralnih terena zbog bezbjednosnih razloga, do premještanja utakmica iz političkih razloga.
Međutim, svaka takva odluka nosi dugoročne posljedice i može otvoriti vrata novim zahtjevima u budućnosti.
Ko god popusti, biće označen kao strana koja je pristala na ucjenu. Utakmica osmine finala Evrokupa trebala bi biti sportski događaj.
Umjesto toga, postala je simbol nerazriješenih pitanja iz prošlosti. Jug brani princip koji smatra moralnim.
Primorac brani princip sportskog domaćinstva. Između ta dva principa nalazi se Evropa, takmičenje i publika koja želi da gleda vaterpolo, a ne političke sporove.
Pitanje je hoće li razum i kompromis pronaći put ili će još jedna sportska priča na Balkanu završiti kao podsjetnik da istorija ovdje nikada nije samo prošlost.
