On je u intervjuu agenciji MINA istakao da se sa sportistima svih starosnih kategorija, trenerima i roditeljima radi na tome da mentalni aspekt bude „oružje“ koje radi za, a ne protiv njih.
-Često kažemo da se psihologija sporta podjendako bavi prevencijom svega onog što je loše u sportu, kao i izgradnjom pravih stvari - kazao je Mijušković.
On je naglasio da je sport sve manje igra, a sve više biznis u kome se vodi računa o svakom mogućem milimetru.
-Vrijeme multipraktik trenera je prošlo i u svijetu se povjerenje poklanja specijalistima u svim mogućim oblastima. Danas je standard takav da pojedincima i kolektivima specifično doprinose kondicioni treneri, psiholozi (mentalni treneri), nutricionisti, doktori, fizioterapeuti i slično.
Prema njegovim riječima, svaki pojedinac je priča za sebe i djelokrug aktivnosti sportskog psihologa adaptira se u odnosu na pojedinca.
-Veliki broj ljudi nema disciplinu, radnu etiku i u tim slučajevima je motivacija važan faktor. Druga vrlo česta kategorija su svi oni sportisti kojima nedostaje samopouzdanja i plaše se neupsjeha. Treća kategorija su oni koji se teško nose sa ličnim i okolinskim pritiscima i tu je potrebno sistemski rasteretiti sportiste. Dakle, nakon detektovanja prostora za napredak, pristupa se radu po specifičnoj strategiji - rekao je Mijušković.
Mijuškovć je precizirao da je svaka razvojna faza u životu sportista prepuna izazova i potreba za psihološkom podrškom je uvijek prisutna.
-U mlađim kategorijama to je priprema za tranzicionu fazu, a posebno je simptomatično danas da djeca u mlađim uzrastima pokušavaju oponirati seniore i juriti statistike, što je jako pogrešno. Kada govorimo o seniorima u zreloj dobi, obično dođe do zasićenja, pa je buđenje nove motivacije važan i dragocjen proces. Prostor uvijek postoji, pitanje je samo koliko je sagovornik motivisan da radi na sebi i da se adaptira.
Govoreći o razlici između inspiracije i motivacije, rekao je da se ona odnosi uglavnom u trajanju.
-Inspiracija je nadahnuće trenutka, a motivacija je mnogo stabilniji i dugotrajniji faktor u životima sportista. Naravno da ne bježimo od inspiracije, cijenimo, ali motivacija je nešto što je u fokusu.
Komentarišući zastupljenost psihologije u sportu, on je rekao da je trend takav da se sve češće sportisti ili roditelji (kada govorimo o djeci u sportu) javljaju mentalnim trenerima za pomoć.
-Dobar posao je odrađen u prethodnom periodu, a zasluge pripadaju i medijima koji su dali značajan doprinos u popularizaciji psihologije sporta. Što se tiče učinkovitosti, rezultati su šareni. Ima određen broj slučajeva u kojima se ne uspije previše pomjeriti sa početne tačke, a postoji i niz slučajeva u kojima se dešava istinski procvat - rekao je Mijušković, koji ima gotovo deceniju i po iskustva u tom poslu.
On je kazao da je najvažnije da se klijenti prepuste, da vjeruju i primjenjuju savjete.
-Odlučan i motivisan sagovornik teško može da omane u tom procesu- rekao je Mijušković.
Odgovarajući na pitanje da li bi svaki iole ozbiljniji klub ili Savez morao imati svog psihologa, kazao da bi logično bilo da tako i bude, ali da stvari nijesu jednostavne.
-Potreban je novac, potrebno je sačekati da se dođe do određenih rezultata, a danas je strpljenja jako malo. Čak i manje u odnosu na finansije. Mora da postoji i kutura poštovanja psihologije u sportu da bi se sve to primilo na pravi način. Mnogo je lakše raditi sa pojedincima koji vas pronađu, nego u okviru kolektiva gdje ste na neki način nametnuti i često percipirani kao neko ko je insajder uprave ili trenera.
Govoreći o problemima sa kojima se vrhunski sportisti najčešće susreću, on je istakao da je ubjedljivo najveći problem na visokom nivou sporta nedostatak istinske ljubavi prema sportu kojim se bave.
-To sve pređe u posao, odrađivanje obaveza za obećanu platu i zbog toga se gubi radost u cijelom procesu. Iz te radosti se inače crpi motivacija za rastom, napredovanjem i kod velikog broja vrhunskih sportista, sport je mučenje kojim se zarađuje za život. Među vrhunskim sportistima je mnogo poroka, čak i mnogo više nego što se pretpostavlja.
Na pitanje koje su to crte ličnosti koje posjeduju najveći sportisti, on je naveo glad, budnost, odlučnost, istrajnost.
-Uz sposobnost da se fokusiraju na stvari na koje mogu da utiču. Disciplina i jak trening donose samopouzdanje i tu se negdje stvari polako zaokružuju i vode ka vrhunskim rezultatima”, rekao je Mijušković i dodao da su jako korisne grupne debate, predavanja, na kojima se razmjenjuju mišljenja i iskustva.
-Baš kao i gledanje dokumentarnih filmova, intervjua, čitanje knjiga. Sve su to aktivnosti koje hrane ono što žargonski nazivamo mentalitetom – poručio je Mijušković.
Mijušković je u prošlom olimpijskom ciklusu obavljao funkciju sportskog psihologa u Vaterpolo i plivačkom savezu, a sarađivao je i sa Fudbalskim, Košarkaškim i Rukometnim savezom, kao i sa brojnim klubovima, edukativnim kampovoma u državi i regionu. Četiri godine je bio zaposlen u City Fitness centru. Autor je knjige Milimetar za stotinku, praktičnog priručnika za mentalnu pripremu sportista, koja se našla kao dio edukativnog materijala na Košarkaškoj klinici u Podgorici, septembra 2021. godine. Takođe, autor je knjige Milimetar za stotinku, praktičnog priručnika za mentalnu pripremu sportista. U Dijagnostičkom centru bavi se psihološkom pripremom i savjetovanjem sportista, kao i timskom psihološkom pripremom, neodvojivim segmentom u savremenom shvatanju sporta.
