- To je to. Čitava politika Đilasa, Marinike Tepić, Zdravka Ponoša i drugih pripadnika blokaderskog fronta može se svesti na sledeće: „Što gore po Srbiju, to bolje po nas".
Ponoviću da ne postoji primjer druge zemlje gdje bilo ko iz opozicije, ili iz čitavog društveno-političkog spektra, toliko pljuje, sapliće i zaustavlja svoju zemlju, kao što to rade blokaderi.
Žali se Đilas predsjednici Evropske komisije i traži da se ne otvaraju novi klasteri Srbiji, da se spreči napredovanje Srbije! Kaže, zaboga, da nije dobar Zakon o jedinstvenom biračkom spisku (koji su, pritom, podržali i CRTA i CeSid).
A u Albaniji se izbori svode na „ćorave kutije" i glasanje uz pratnju osobe koja kontroliše kako glasate, ali otvoriše sve klastere u pregovorima sa EU, a da niko – ama baš nijedna politička stranka, nijedna NVO, riječju – NIKO – nije uputio niti jedno otvoreno pismo ili prigovor EU zašto im otvaraju klastere, zašto ih nagrađuju. Niko riječ nije rekao sa namjerom da uspori evropske integracije te zemlje.
Oni se međusobno politički obračunavaju unutar svoje zemlje, ali nema političara, stranke ili NVO koja će ići u Brisel, Strazbur, Berlin, Pariz, da se žali, opanjkava i traži da se njihova zemlja zaustavi! Ne. Podršku svojoj zemlji daju svi, bez razlike i bezuslovno. Isti je slučaj i sa Crnom Gorom.
Samo naši blokaderi svaki dan pišu pisma strancima – od EU do FBI – da pljuju i tužakaju svoju zemlju. Svaki dan mole da stranci zaustave Srbiju na evropskom putu ili da ukinu neku investiciju!
Jedinstven slučaj ljudi koji su opozicija Srbiji, a ne vlasti - navela je Ana Brnabić, prenosi Politika.
