Kako je saopšteno iz Fondacije, Vrhovni sud je u postupku zaštite zakonitosti djelimično usvojio zahtjev Tužilaštva za organizovani kriminal i utvrdio da je oslobađajuća presuda Apelacionog suda od 2. februara 2024. godine donijeta uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka, u korist okrivljenih.
Vrhovni sud je ocijenio da pojedini izuzetno važni dokazi u tom postupku nijesu pravilno cijenjeni, te da je Apelacioni sud iznio „potpuno nejasne" i „protivrječne" zaključke koji nijesu u skladu sa iskazima ključnih svjedoka tužilaštva, niti sa značajnim materijalnim dokazima.
Fondacija podsjeća da se među tim dokazima nalaze i analize podataka sa baznih stanica mobilne telefonije, koje se odnose na komunikaciju okrivljenih neposredno prije i nakon ubistva Slavka Ćuruvije.
Ističe se i da presuda Vrhovnog suda, iako potvrđuje nezakonitost konačne odluke Apelacionog suda, ne može promijeniti činjenicu da ni nakon skoro 27 godina niko nije pravosnažno osuđen za ubistvo novinara.
- Ćuruviju je ubila država zbog javno izgovorene riječi - navodi se u saopštenju Fondacije, uz podsjećanje da su optuženi u prvostepenom postupku bili osuđeni na zatvorske kazne, da bi ih Apelacioni sud kasnije pravosnažno oslobodio krivice, dok je Vrhovni sud sada utvrdio da je ta presuda nezakonita.
Iz Fondacije su poručili da zahtijevaju odgovornost svih u pravosudnom sistemu koji su, kako navode, doprinijeli „katastrofalnom porazu pravosuđa", ističući da bez funkcionalnih institucija pravde društvo nema budućnost.
Konačnu oslobađajuću presudu donijelo je vijeće Apelacionog suda u sastavu: Nada Hadži Perić, Vesna Petrović, Dragan Ćesarović, Marko Jocić i Dušanka Đorđević, a odnosi se na bivše funkcionere i pripadnike Resora državne bezbjednosti Radomira Markovića, Milana Radonjića, Ratka Romića i Miroslava Kuraka.
Slavko Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999. godine, nakon što su ga pripadnici RDB-a danima pratili, sve do samog izvršenja zločina, saopštila je Fondacija.
