
Sjeveroistočno od Nikšića, na granici sa opštinom Kolašin, na 1.678. metru nadmorske visine ugnijezdilo se Kapetanovo jezero. Lijepo zimi, još ljepše ljeti, kada se u bistroj vodi ogledaju stijene i planinski vrhovi koji ga okružuju. Ovaj lokalitet u opštini Nikšić prepoznat je odavno po svojoj ljepoti, ali nije u potpunosti turistički valorizovan. Kapetanovo jezero prati legenda o nastanku, a njeno prepričavanje i pripovijedanje o kapetanu Mušoviću i Nikšinom kiljanu u netaknutoj prirodi moglo bi biti osmišljeni sadržaj u mogućem projektu valorizacije ovog turističkog medaljona.
Savjetnik za turizam, kulturu i vjerska pitanja u Opštini Nikšić Miljan Mijušković kaže da je Kapetanovo jezero, s obzirom na nadmorsku visinu na kojoj se nalazi, svojevrsno lječilište.
– Svako ko posjeti Kapetanovo jezero ima priliku da odmori oči u prizorima nedirnute prirode i uživa u ovom nevjerovatnom kutku crnogorskih planina koje ga okružuju – istakao je Mijušković.
O nastanku Kapetanovog jezera postoji i legenda koja se prenosi generacijama, a koja kaže da je kapetan Mušović iz Nikšića imao katun u blizini jezera. On je često na tom mjestu uživao u netaknutom prirodnom predjelu.
– U planinskim stijenama nalazio se izvor u kojem su se vile kupale noću. Vile su se spuštale u vodu koju su zatvarale pred zoru, kada odluče da pođu. Jedne noći, vila koja je posljednja odlazila, zaboravila je da zatvori izvor, a vode poplaviše katun kapetana Mušovića i okolne dolove. Tada vile pomjeriše izvor niže, ispod poplavljene površine da tako vodom napaja novonastalo jezero – ispričao je Mijušković.
On dodaje da se na putu do Kapetanovog jezera nalazi i Crkva Sv. Ilije, na Lukavici, koja je podignuta 2007. godine prilozima zbratimljenih plemena Župe, Rovaca, Morače, Pipera i Zagarača.
– Crkva Sv. Luke je podignuta pored Nikšinog kiljana, to je kamen koji označava mjesto pogibije vojvode Nikše, a nalazi se na prevoju Trebiješ–Lukavica. Nikša je bio rodonačelnik plemena Nikšića i imao je pet sinova. U dubokoj starosti još jednom je sa Zagrada krenuo u posjetu najmlađem sinu Gojaku. Na prevoju Trebiješ–Lukavica je zaostala četa Bratonožića ubila vojvodu Nikšu zbog njegove pratnje i bogatog odijela, jer su procijenili da je dobar plijen. Poslije pogibije sahranjen je u mjestu Dublje na Zagradu, a Nikšu je osvetio sin Gezimir, koji je jednom prilikom na pazaru u Podgorici prepoznao očevog konja. Tada je prodavca izveo van grada, navodno govoreći mu da ima zlatnika, i ubio ga – predočio nam je Mijušković još jednu od lijepih priča koje je izrodio još ljepši krajolik.