<p>Зорица Васиљевић редовна на сајмовима</p>

Zorica Vasiljević redovna na sajmovima / -Privatni arhiv

Strancima se sviđaju likeri iz Grblja

Ponosna na preko dvadeset vrsta likera koje spravlja, Zorica Vasiljević ističe da ima sopstvenu recepturu, a samo pelinkovac je po receptu njene mame.

Od kada zna za sebe Zorica Vasiljević, 57-godišnja žiteljka mjesta Pržice u Grblju, kraj Kotora, porijeklom Podgoričanka, bavi se uzgojem i proizvodnjom bilja, a tu ljubav prenijela je i na kćerke i sina. Pored standardnog povrća, u bašti od oko 500 metara kvadratnih imaju i domaću nanu, koprivu, neven, a na okolnim livadama u izobilju raste maslačak, majčina dušica, pelin, kamilica, od kojih vrijedne ruke kreativne žene stvaraju najraznovrsnije napitke, dzemove, sokove, sapune..

U to su se nedavno uvjerili i posjetioci sajma "Najbolje iz Crne Gore" koji je 18. i 19. februara održan u Podgorici. Opština Kotor je za nju i druge izlagače obezbijedila sredstva u vidu plaćanja kotizacije, a sajam je produžen i 25. i 26. februara, te je Zorica morala da dorađuje još svojih proizvoda, kojima je, sa etiketom "ZoVa" privukla pažnju posjetilaca.

- Naša bašta nije velika, ali u njoj imamo svašta. Kako imam troje odrasle djece, oni mi pomažu kada se vrt čisti. Sin obično iskopa baštu, dok kćerke pomažu oko sadnje povrća, kasnije čupanja trave i zalivanja u vrelim ljetnjim mjesecima. Trenutno u bašti imamo zimsku salatu, raštan, peršun i luk. U ovom periodu godine se bašta čisti od ostataka povrća od prošle godine, kopa i đubri. Koristimo isključivo stajsko đubrivo. Režu se voćke, a imamo narandze, mandarine, limune, kumkvate (fortunele), jabuke, breskve i naravno ruže. Imamo i četiri stabla maslina, a na imanju moga oca u Podgorici je veći maslinjak, odakle beremo masline od kojih pravim liker i slatko. Otac gaji i vinograd, otuda imam grožđa i rakije za moje likere. Od maslina sa komšijinog imanja koje održavamo pravimo ulje. Pravim samo ono što imam u svojoj bašti, iz ljubavi i želje da sa ljudima podijelim arome i ukuse koji se pamte, to je moj moto, kaže Zorica za "Dan".

Saznajemo i da, takođe. koristi borovnice koje ubere u Šavniku, gdje joj je udata mlađa kćerka. Ponosna je na preko dvadeset vrsta likera koje spravlja po svojoj recepturi: od pomorandze, limuna, fortunele, cvijeta pomorandze, lavande, ruzmarina, lovora, masline, majčine dušice, maslačka, borovnice, drenjina, ruže, aronije, dunje, koprive, nane, jagode, kantariona, lubenice, zelenog oraha, mandarine, a tu je i pelinkovac.

Radi ono što se voli, pa na umor zaboravi

- S obzirom da sam imala domaće rakije, biljaka u izobilju, počela sam da pravim više od flaše, dvije likera, koje sam ranije pravila za kućne potrebe.Tu sam vidjela i mogućnost zarade, u isto vrijeme znači mi nezavisnost, a prije svega, radila sam konačno ono što volim. Provodim dosta vremena na svježem vazduhu, berem trave, voće, plevim baštu i to mi pričinjava veliko zadovoljstvo. Ovaj hobi, kako sam ga nazvala, mi je baš zanimljiv, iako često i osjetim veliki umor, jer te likere treba svakodnevno promiješati, cijediti, prati i sterilisati boce, presipati, lijepiti etikete, ukrašavati boce, to sve oduzima vrijeme, ali kada sve to spremim i stavim boce u kutije, to me čini srećnom, jer znam da sam uradila nešto korisno - ističe Vasiljević.

- Strancima se najviše sviđaju likeri, koji pored toga što su vrlo ukusni, imaju i ljekovito svojstvo, jer sve što je iz prirode je zdravo, a moji proizvodi to jesu. Isključivo su iz Crne Gore, bez vještačih boja i aroma. Rakija u likerima je domaća lozova rakija koju prave moj otac i brat. Stranci često kupuju i traže domaće maslinovo i kantarionovo ulje, domaće sapune sa maslinovim uljem, razne meleme i kremice, koje takođe pravim. Novitet je slatko od maslina, kao i dzemovi i marmelade koje u jesen pravim. Nisu to neke velike količine, ali ipak se napravi i malo više da mogu sa tim proizvodima izaći na sajam, objašnjava Zorica. Proces pravljenja je individualan, zavisno da li se pravi od voća ili biljaka.

- Likeri od agruma se prave od domaćih neprskanih agruma i to samo tanko narezana kora. Stavi se u 48 posto alkohola (domaća lozova rakija) i moraju da odstoje minimum 40 dana u tom alkoholu na tamnom mjestu. Nakon tog perioda, liker se pretoči, odvoji od korice i dodaje mu se šećer. U neke likere,kao što je cvijet pomorandze i maslina, dodajem med umjesto šećera. Pakuje se u sterilne boce i do prvog konzumiranja, treba da prođe minimum 60 dana. Tada liker ima svoj pravi ukus, osim za liker od pelina, koji pravim po recepturi moje mame, on do prvog konzumiranja mora u boci da odstoji šest mjeseci - pojasnila je Zorica.

Naša sagovornica je nakon 25 godina radnog staža, zbog zdravlja napustila posao službenice u sudu i kroz program tadašnje Vlade uzela naknadu za majku sa troje i više djece i postala preduzetnica. Danas joj mnogo znači podrška Opštine.

- Drago mi je da je konačno došao neko ko ima sluha i za proizvođače, jer se decenijama unazad niko nije okretao na potrebe običnog čovjeka, a realno, Grbalj, gdje ja živim je pun malih proizvođača. Zato sam iskreno zahvalna što su i meni pružili priliku da prodajem moje proizvode, ističe Vasiljević.