Predsjednica Banke hrane Marina Medojević smatra da socijalno ugrožena domaćinstva treba osloboditi plaćanja struje, vode i ostalih računa. Ona ističe da visina subvencije za struju nije dovoljna, a i dobijaju je samo korisnici socijalne pomoći, a ne svi oni koji žive ispod linije siromaštva.
– Takođe, razni računi koje građani plaćaju "obogaćeni" su mnogobrojnim stavkama, kojih nisu oslobođene ni najugroženije kategorije stanovništva. Gubici na mreži vodosnabdijevanja zbog starih cijevi iznose i do 49 odsto, a račun za vodu skoro je dostigao račun za struju – ukazala je Medojević za "Dan".
Ona ističe da se, prema podacima Monstata, oko 22,6 odsto građana, odnosno oko 140.000 ljudi nalazi se u riziku od siromaštva, te da mnogi među njima nisu u mogućnosti da izmire svoja dugovanja vlasnicima prostora u kome žive, državi i javnim preduzećima.
– Materijalno obezbjeđenje porodice (MOP), jedino socijalno davanje koje je namijenjeno siromašnima, prima svege 23.000 ljudi. Za potrebe najsiromašnijih u državi koristi se svega oko šest odato budžeta, a hvalimo se rekordnim iznosom ne spominjući njegovu strukturu i koliko on utiče na smanjenje siromaštva i socijalnih razlika među građanima Crne Gore. Subvencije za struju u Crnoj Gori imaju samo korisnici socijalne pomoći. Svi oni koji iz više razloga ne mogu ostvariti ovu pomoć nemaju nikakvu zaštitu od države. Subvencije za struju su u iznosu od 30 do 40 odsto za račune do 60 eura, odnosno 24 ili 18 eura manje za račune preko 60 eura, zavisno od grupe korisnika socijalne pomoći. Kako su cijene troškova života jako narasle (stanarine, računi za komunalnije, hrana, higijenska sredstva, prevoz…) i najviše pogađaju najugroženije građane Crne Gore, bilo je očekivano da oni budu prioritet u radu Vlade Crne Gore i dobuju potrebnu zaštitu – ističe Medojević.
Navodi da je, prema godišnjem indeksu bijede, koji se računa prema nezaposlenosti, inflaciji i kamatnim stopama banaka, a umanjuje za godišnji procenat promjene realnog BDP-a po glavi stanovnika, Crna Gora zauzela 34. poziciju na listi od 157 zemalja sa indeksom 52,6. Medojević naglašava da je glavni razlog za ovako lošu poziciju nezaposlenost.
– Ovo je vrlo loš rezultat s obzirom na to da se Crna Gora na listi za 2021. godinu našla na 64. poziciji sa indeksom 19. Masovni odlazak radno sposobnog stanovništva, uglavnom najboljih, koji uz pomoć stipendija odlaze na edukaciju, a nakon toga nalaze i zaposlenje i tako doprinose razvoju nekoj mnogo razvijenijoj državi od naše, jasna je poruka da ljudi ove države ne vide nadu u bolje sjutra, a gubitak nade je predvorje bijede. Pogrešno vođena privatizacija rezultirala je bezočnom pljačkom resursa i oštrom klasnom podvajanju stanovništva u cjelini. Imamo podjelu na malu klasu izuzetno bogatih, koji su ili direktno bili dio vladajuće političke elite ili su joj jako bliski, i ogromnu klasu siromašnih koja je podložna svakoj vrsti manipulacije, a socijalna je veoma opasna. Srednja klasa je u potpunom rasulu. Za osnaženje kičme svakog društva, što predstavlja srednja klasa, nisu zainteresovane političke elite jer ne pokazuju volju niti inicijativu za suštinskim reformama u državi. Najavljena zapošljavanja u već prepunom sistemu državnog aparata, koji doseže oko 80.000, samo je znak da se nastavlja sa opterećenjima, a ne misli se na privredni razvoj i napredak. Državni službenici nemaju realno radno mjesto ako svojim radom ne servisiraju potrebe građana ili privredu. Broj građana je isti ili manji, privreda jedva opstaje, o rastu nema riječi, a broj zaposlenih o trošku budžata raste – ističe Medojević.
Ona naglašava sa se Banci hrane javljaju ugroženi građani sa primjedbom da od malih socijalnih primanja, rada za dnevnicu ili od plate od 450 eura ne mogu izmiriti redovno svoje režijske troškove.
– Posebno ih brine račun za vodu, koji se skoro pa izjednačio sa onim za struju što je zapanjujuće. Za Podgoricu imamo obrazloženje čelnika grada, da se skoro 49 odsto gubitaka na mreži dešava zbog starih cijevi. Brine socijalno ugrožene i preveliki broj stavki na računima koje moraju plaćati, nezavisno od njihovog materijanog statusa. U državama socijalne pravde, ko ne može da nađe posao ili nije u stanju da radi, nema sredstva za život, dobija od države novac za životne troškove, a troškove za kiriju, grijanje, vodu, sve što se školovanja djece tiče preuzima država – naglašava Medojević.
