Upravljači nacionalnim parkovima u Crnoj Gori i lokalna vlast u Gusinju o tome ne znaju ništa. Iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera se ne oglašavaju. Od početka decembra ne odgovaraju jesu li znali za namjere u Albaniji i hoće li se obratiti tamošnjim kolegama, dok naši sagovornici strahuju od potencijalno negativnog uticaja na životnu sredinu dijela Dinarida i traže hitnu reakciju zvanične Podgorice.
Kako bi u Albaniji podstakali razvoj ruralnih planinskih područja državni Parlament je usvojio zakon koji investitorima, između ostalog, omogućava oslobađanje od državnih i lokalnih poreza na 10 godina, kupovinu državnog zemljišta za jedan euro - ukoliko ispune uslove, pojednostavljenu administrativnu proceduru...
Prema podacima Direktorata za planiranje i razvoj teritorije opštine Skadar, do 9. decembra prošle godine su primili 649 prijava. Najveći broj se odnosi na agroturizam (434), za kategoriju ostalo je pristiglo 137 aplikacija, za socijalne projekte 35, za stočarstvo 29, a za zelenu energiju, tj. izgradnju solarnih i vjetroelektrana - 14 prijava.
U albanskoj javnosti je problematizovano to što zakon omogućava izgradnju velikih infrastrukturnih projekata čak i u planinskim područjima koja su zaštićena. Takav je i predio Nacionalnog parka „Albanski Alpi" koji se nadovezuje na Nacionalni park „Prokletije" u Crnoj Gori.
U Ministarstvu ekologije muk, pozivi nadležnima da reaguju
Dok u Albaniji strahuju za životnu sredinu zbog moguće realizacije velikih projekata u planinama, u Crnoj Gori rijetki znaju za namjere u komšiluku. Oni koji su nosioci funkcija nisu među njima.
Početkom decembra (4. 12) smo se obratili Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, kao i Agenciji za zaštitu životne sredine u vezi sa ovom temom. Iz Agencije su nam u neformalnoj komunikaciji saopštili da se oni neće oglašavati, već da će to učiniti iz resora ministra Damjana Ćulafića, ali i pored nekoliko neformalnih obećanja, to se na kraju nije dogodilo.
Iz Ministarstva koje je zaduženo za brigu o ekologiji i razvoju sjevera zemlje (kojem pripada i crnogorski dio Prokletija), nisu odgovorili, između ostalog, na sljedeća pitanja:
Jeste li upoznati sa namjerama albanskih vlasti u vezi sa valorizacijom graničnog područja na Prokletijama?;
Hoćete li se obratiti albanskim vlastima u vezi sa njihovim namjerama u tom području?;
Hoćete li da zahtijevate od Tirane zabranu gradnje u zaštićenom pograničnom području ili, pak, da se obratite partnerima u Briselu zbog te mogućnosti?
Kako odgovore nismo dobili, ne znamo šta u ovom resoru rade u vezi sa mogućom realizacijom projekata u albanskom dijelu Prokletija i da li su uopšte bili upoznati sa planovima u komšiluku.
Da ne zna što Albanci planiraju priznaje i Sanel Balić, predsjednik opštine Gusinje koja se graniči sa regijom Nacionalnog parka „Albanski Alpi".
„Što se tiče inicijative koja je pokrenuta u Albaniji nemamo nikakve informacije, ali sa svim što se radi na granici trebalo bi da bude upoznata crnogorska Vlada i gradovi koji se graniče sa tim područjima. Jer što god da se pravi možda može da utiče na nas."
Zato Balić očekuje da se Vlada što prije obrati kolegama u Albaniji kako bismo znali kakve planove imaju i kako mogu da utiču na crnogorski dio Prokletija.
Ni direktorica Javnog preduzeća za nacionalne parkove Marinela Đuretić nije znala da bi Prokletije, sa albanske strane, mogle da budu „napadnute" investitorima. Smatra da je to kompleksno pitanje u čije rješavanje treba da se uključi državni vrh.
„Obratićemo se Ministarstvo ekologije, održavog razvoja i razvoja sjevera i tražićemo da se inicira sa državnog nivoa razgovor sa susjedima, sa kolegom iz Albanije. Da pokušamo na neki način da zaustavimo primjenu zakona ili da utičemo da se zakon izmijeni".
Napominje da administrativna granica koja dijeli Prokletije između Crne Gore i Albanije za prirodu ne postoji.
„Kada je zaštita prirode u pitanju, administrativne granice apsolutno ne znače ništa".
Zato direktor Nacionalnog parka „Prokletije" Miralem Metjahić poručuje da bi najbolje bilo da se formira zajednički tim (crnogorsko-albanski) koji bi analizirao uticaj projekata na područje koje je zaštićeno.
„Očekujemo da formiramo stručni tim koji će izvršiti procjenu da li to utiče na biodiverzitet našeg zaštićenog područja."
Neophodno poštovati Espoo konvenciju
Marija Lekić iz NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica upoznata je sa namjerama u komšiluku. Ono što je zabrinjava što Albanija ne poštuje Espoo konvenciju koju je potpisala davne 1991. godine, a koja je obavezuje da pravovremeno obavijesti susjede o projektima koji bi mogli da imaju negativan uticaj na životnu sredinu van njenih granica.
„Prema našim saznanjima, do sada nije bilo konsultacija sa crnogorskim institucijama o ovom pitanju. Smatramo da je to ozbiljan propust, jer Espoo konvencija o prekograničnom uticaju na životnu sredinu jasno propisuje obavezu ranog informisanja, konsultacija i učešća pogođene strane, posebno kada je riječ o projektima koji mogu ugroziti izuzetno vrijedna i osjetljiva područja poput Prokletija."
Iako je, kaže Lekićeva, obim najavljenih projekata nepoznanica, „može se pretpostaviti da će rezultirati uklanjanjem većih površina šume, izgradnjom puteva i postavljanjem dalekovodnih mreža" što spada u listu projekata koje tretira Espoo konvencija. Zato je, smatra ona, sada na potezu Podgorica.
„Crnogorske institucije treba aktivno da se uključe u ovaj proces i iskoriste mehanizme
koje pruža Espoo konvencija. To podrazumijeva traženje zvaničnih informacija, učešće u prekograničnim konsultacijama i insistiranje na kvalitetnim procjenama uticaja koje obuhvataju i crnogorsku teritoriju."
Biolog i građanski aktivista Vuk Iković, takođe, smatra da država mora da reaguje, ali i da će se na kraju desiti ono što se dešavalo i ranije – civilni aktivisti će morati da izvrše pritisak na Vladu Crne Gore kako bi zaštitila crnogorske interese.
„Očekujem da će ekipa entuzijasta, pojedinaca iz civilnog sektora da se uključi i da pogura naše funkcionere da utiču na albansku stranu da ne radi što je namjerila".
U opasnosti jedno od najbogatijih balkanskih područja
Vuk Iković podsjeća da se na prostoru, koji je na meti investitora, nalazi i poznata planinarska staza „Vrhovi Balkana" (obuhvata područje Crne Gore, Albanije i Kosova) i da sve što se radi na albanskoj strani ima uticaj na crnogorsku i obratno.
„To je jedno područje. To je jedan geografski region... Što god da se dešava tamo može da se reflektuje ovdje, bilo da su u pitanju šume, bilo da je u pitanju zemlja, kvalitet vazduha, kretanje turista."
Da je to jedinstveno geografsko područje posebno, ukazuju podaci koji ga izdvajaju među svim balkanskim planinskim vijencima.
Na crnogorskom dijelu Prokletija je, prema podacima CZIP-a, evidentirano 2.000 biljnih vrsta, među kojima 60 zaštićenih. Od 40 vrsta vodozemaca i gmizavaca, devet su endemične, dok je registovana i 161 vrsta ptica uz mogućnost prisustva još 20.
„Faunu sisara karakteriše prisustvo krupnih zvjeri kao što su medvjed i vuk što potvrđuje očuvanost ekosistema, dok fotografija sa kamera zamki snimljena prošle godine ukazuje na prisustvo risa, jedne od najugroženijih vrsta na Balkanu", napominje Marija Lekić.
Iz Nacionalnih parkova Crne Gore poručuju da bi zbog svega toga Prokletije morale da budu u potpunosti zaštićene.
„Koridori za prelazak krupnih sisara, odnosno životinja koje su veoma važne za ta područja, moraju biti otvoreni i mjere zaštite moraju biti iste i sa jedne i sa druge strane. Ako dođe do izgradnje bilo kakvih rizorta ili drugih infrastrukturnih objekata, definitivno će te životinje, koje su i naši stanovnici, na neki način biti ugrožene", kazala je Marinela Đuretić.
Ugroženo finansiranje iz EU fondova za prekogranične projekte?
Čelnica nacionalnih parkova ukazuje da neće samo priroda biti ugrožena zbog projekata u Albaniji, već i pristup sredstvima iz EU fondova.
„To će definitivno predstavljati problem. Posebno u dijelu koji se tiče apliciranja na međunarodne pozive za dobijanje sredstava. Evropska unija ima svoje direktive, ima svoje zahtjeve, koji definitivno ne prepoznaju tako liberalne mjere, odnosno dozvoljavanje gradnje infrastrukturnih objekata. To prekogranično područje neće više biti toliko interesantno kao do sad, ni za finansiranje, a biće definitivno ugrožena i sama zaštita."
Kao dodatni problem vidi to što Prokletije u Crnoj Gori tretiramo kao nacionalni park, a u Albaniji ne postoji isti nivo zaštite.
„Problem u upravljanju imamo u dijelu što ne postoji isti stepen zaštite... To dodatno otežava funkcionisanje u dijelu donošenja određenih strategija, planova", kaže Đuretićeva.
Izazovi i u prošlosti - hidrocentrale na Cijevni, barijere na Bojani
I u prošlosti crnogorske vlasti nisu znale za neke od projekata koji se sprovode na albanskoj teritoriji, a koji su mogli da štete biodiverzitetu u Crnoj Gori ili su mu štetili.
Na jesen 2018. godine u Albaniji su, u koritu rijeke Cijevne, počeli da grade dvije od planiranih 14 malih hidrocentrala. U pitanju je rijeka čijih 26 kilometara protiče kroz Albaniju, a 32 kroz Crnu Goru. Dio sliva kroz crnogorsku teritoriju, koji je povezan sa Nacionalnim parkom „Skadarsko jezero", 2017. godine je proglašen zaštićenim dobrom – Spomenik prirode „Kanjon Cijevne".
Ipak, zvanična Podgorica nije znala šta se radi u kanjonu Cijevne u susjedstvu dok se nije aktivirao crnogorski civilni sektor. Nakon protesta i obavještavanja javnosti, crnogorski državni organi su kontaktirali kolege u Albaniji. Tek nakon višemjesečne komunikacije albanske vlasti su početkom 2020. godine odustale od izgradnje hidrocentrala na Cijevni.
Potencijalni problem u koritu Cijevne je na vrijeme spriječen, ali je onaj višedecenijski na rijeci Bojani, koja graniči Crnu Goru i Albaniju, riješen tek u aprilu 2025. Naime, u blizini Skadra su u slivu Bojane, koja izvire iz Skadarskog jezera na crnogorskog strani, tek tada uklonjene barijere koje su postavljene kako bi se lakše lovila riba.
Te barijere, u vidu metalnih mreža i tzv. koševa sprečavale su nesmetan prolaz ribe od Skadarskog jezera do Jadranskog mora. Time se, godinama su upozoravali ekolozi, negativno uticalo na stanje pojedinih vrsta ribe – jegulje, jesenka, skakavice...
„Problem u Nacionalnom parku 'Skadarsko jezero' je najbolji primjer loše prekogranične saradnje. Teško je zaustaviti protok vode i u tom slučaju se najbolje vidi kako zapravo administrativna granica ne znači ništa", poručila je direktorica JP Nacionalni parkovi Crne Gore Marinela Đuretić.
Tekst je napisan uz podršku organizacije Journalismfund Europe.
