– Razlozi za nezadovoljstvo postoje. Iskazano nepoštovanje pokazalo se kao bumerang. Prema zaposlenima se treba ponašati kao prema sebi ravnima. Ne smije se zloupotrebljavati autoritet koji daje funkcija. Volja primijenjena na bilo koji konflikt stvara energiju. Konflikt bez volje stvara frustraciju. Željeznički sektor je godinama zapuštan. Prepušten je stihiji i nebrizi. U državnim strukturama o njemu niko ozbiljno ne razmišlja. Stanje u željezničkim preduzećima sada je vjerovatno najlošije od tragedije na Bioču. Ministarstvo je najčešće postavljalo nedovoljno kvalitetne lidere preduzeća i članove odbora direktora, iako su kadrovi najvredniji resurs preduzeća. Negativna selekcija kadrova koji čine ministarstvo nastavljana je u preduzećima. Loši kadrovi za saradnike biraju lošije od sebe. Niz se spušta od vrha do dna – kaže Babić.
Podsjeća da Crna Gora ima 250 kilometara otvorene pruge i više od 1.600 zaposlenih u željezničkim preduzećima.
– Sa postojećim kadrovskim rješenjima, prevelikim brojem zaposlenih i skromnim obimom rada željeznička preduzeća opstaju uz pomoć države. Država nekontrolisano sipa novac. "Autoriteti" po partijskoj pripadnosti i nepotizmu ne da nisu rješenje problema – oni su problem preduzeća. Novac se mora racionalno trošiti. Treba oprezno ulagati – ističe Babić.
Savez saobraćajnih inženjera i tehničara Crne Gore predlaže sveobuhvatno rješenje da se pomogne željezničkim preduzećima.
– Najprije, na pozicije članova odbora direktora i izvršnih direktora treba dovesti provjerene kadrove. Ljude od znanja i struke, koji su završili ozbiljne fakultete, imaju rezultate iza sebe i koji mogu da budu od koristi preduzećima.
Takođe, treba izvršiti dijagnozu preduzeća, utvrditi probleme sa kojima se preduzeća suočavaju, time će se utvrditi gdje se preduzeća nalaze u životnom ciklusu. Takođe, treba oformiti timove koji treba da rješavaju uočene probleme. Na čelu timova treba da budu stručnjaci od autoriteta, koji će integrisati angažovane da daju svoj maksimum u radu komisija. Poći od najprioritetnijih problema i po mogućnosti, od lakših prema težim. Timski rad smanjuje otpor prema promjenama. Timovi su potrebni ne samo da uspješno rješavaju probleme, već i da bi širili međusobno poštovanje i povjerenje – naglašava Babić.
Neophodno je, kako dodaje, i definisati vizije i misije preduzeća i utvrditi gdje se preduzeća žele dovesti u doglednoj budućnosti i kako tamo stići.
– U realizaciju vizije i misije treba uključiti zaposlene, jer je njihova podrška neophodna. Treba nastojati da se u preduzećima stvori pozitivna klima, da svi vjeruju da se može stići na zacrtani cilj i da će to biti uspjeh svih zaposlenih po sistematizaciji radnih mjesta. Uraditi nove pravilnike o organizaciji, organizacionu i kadrovsku strukturu i broj zaposlenih. Posebno važno je razdvojiti kratkoročne i dugoročne utvrđene ciljeve. Precizirati odgovornosti. Uraditi nove kolektivne ugovore. Time bi se ispravile postojeće greške. U izradu kolektivnog ugovora uključiti poznavaoce poslova koji se obavljaju. Isključiti navijačko ponašanje. Preduzeća treba učiniti iznutra jakim. Uspjesi dolaze iznutra, a ne spolja. Usmjeravati ih ka dugoročnim rezultatima, a ne baviti se kratkoročnim kozmetičkim poboljšanjima. Profesionalizam posebno treba primijeniti kod izrade Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i kolektivnih ugovora. Što prije se priđe ozdravljenju preduzeća, to bolje po njih, zaposlene i državu – zaključio je Babić.
