Da li će pravda biti spora i dostižna nekadašnjim radnicima fabrike motora i dizalica "Imako" iz Bijelog Polja, pokazaće vrijeme. Kako sad stvari stoje, to nije realno očekivati s obzirom na nerazumijevanje države.
Bivši radnici su uputili zahtjev Skupštini Crne Gore, odnosno Odboru za ekonomiju, finansije i budžet, za isplatu otpremnina za 209 radnika ove fabrike koji su još davne 2002. godine ostali bez posla.
– Nakon stupanja na snagu Zakona o osiguravanju prava na finanijsku podršku prošle godine dobili smo uvjeravanja od Ministarstva ekonomskog razvoja, u Vladi Zdravka Krivokapića, da pravo na finansijsku podršku imaju samo radnici kojima je prestao radni odnos uvođenje stečaja u tim preduzećima ali ne i onima kojima je radni odnos prestao zbog toga što su postali tehnološki višak. I to je još jedan znak nerazumijevanja i selektivnog odnosa, budući da su metalski radnici u nekoliko preduzeća u Podgorici i Nikšiću dobili po 12 hiljada eura – kazali su bivši rukovodioci fabrike "Imako" Brano Lalević i Mile Varagić.
Dodaju da su otišli pod stečaj programirani prije dvije decenije. Prvo je kao tehnološki višak posao izgubilo 146 zaposlenih, a dva mjeseca kasnije i preostalih 63, zbog uvedenog stečaja.
– Do tada smo bili jedna od uspješnijih fabrika ne samo u Crnoj Gori, koja je imala gotove proizvode, u vidu traktora i dizalica i plasirala ih i na inostrano tržište – kazali su oni i dodali da ne samo da nijesu dobili otpremnine nego su izgubili kompletnu imovinu.
– Urađena je prava diskriminacija. Na nas su potpuno zaboravili. Kao da nijesmo postojali. Pored nas sličan slučaj je i sa "Petoljetkom" u Bijelom Polju. Boli nas razlika koja je urađena, iako je tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović javno saopštio da su obezbijeđena sredstva za otpremnine za hiljadu radnika iz metalske industrije u iznosu od 12 miliona eura, gdje je uvrstio i nas i "Petoljetku". Ali samo mi i "Petoljetka" ništa dobili nijesmo – izjavili su Varagić i Lalević.
Istakli su da su imovinu stvarali svojim komercijalnim kreditima, da bi im sve uzeli, kao da nisu ni postojali.
– Prvo vlasništvo od 27 odsto Fond PIO je dao privatniku za 106.000 stare devizne štednje, a onda to isto uradio i Fond za razvoj. I mi ostali bez ičega što smo stvarali – naveli su oni i dodali da će ukoliko se Skupština CG ogluši o njihove zahtjeve krenuti u borbu za ostvarivanje svojih prava.
– Naši zahjevi su da se postojećim zakonom izjednače svi nekadašnji radnici u metalskoj industriji, i da se podjednako tretiraju oni koji su bili proglašeni kao tehnološki višak i oni "stečajci". Već smo angažovali advokate da svoja prava tražimo sudskim putem. Prvo preko Ustavnog suda a onda do Merđunarodnog suda u Strazburu – istakli su bivši radnici.
Dodali su da su u fabrici "Radoje Dakić" sve dobili iako su radili iste poslove, odnosno pored visokih otpremnina dobili i nadoknadu za imovinu od 63 miliona eura, koju dobijaju u ratama.
Poslanik Maksim Vučinić nedavno je predao predlog zakona kojim se svim žrtvama tranzicije daje po 12 hiljada otpremnine, ukoliko ispune zakonom predviđene uslove.
Komentari (1)
Ostavite svoj komentar