
Umjesto da uživamo u zasluženoj penziji, suočeni smo sa tužbama i zahtjevima za ispitivanje sudskih odluka, ističe predsjednik Udruženja bivših radnika "Transservisa" Tomislav Bojović.
– Preko 32 godine vodimo bitku za dokazivanje prava svojine. Nadali smo se da postoji pravda za sve, ali je ova naša borba preko tri decenije više za rubriku "vjerovali ili ne". Kako objasniti radnicima koji su još živi da za njih nema pravde, da ne postoji zakon, iako su nas svi pravnici i advokati uvjeravali da zakonito stečenu imovinu ne može niko otuđiti. Izuzev ako se radi o javnom interesu, ali uz pravičnu nadoknadu – kaže Bojović.
On dodaje da se ne donose rješenja na osnovu dokaza i zakona, već se zauzima stav da se postupa po davno datim obećanjima.
Radnici "Transservisa" su davne 1980. od OUR "Poljoprodukt Bjelasica" za 7,44 miliona dinara kupili 61.430 metara kvadratnih za izgradnju hala i poslovne zgrade.
Kako navodi naš sagovornik, sada se na tom zemljištu nalaze dvije njihove hale, u potpunosti devastirane, kao i stambeni objekat u kojem živi jedna porodica.
Od ukupne kupljene površine, "Transservisu" je uzeto 60 odsto zemljišta na račun fondova.
Nakon isplate svih dugova, ističe Bojović, radnicima nekadašnjeg saobraćajnog preduzeća ostalo je svega deset odsto kupljene zemlje, kojom ne mogu raspolagati. Naime, zemljište Udruženja nije fizički podijeljeno sa fondovima, pa iako imaju kupca za to zemljište, ne mogu da sačine kupoprodajni ugovor jer je njihovo vlasništvo pod teretom.
– Pitamo nadležne zašto, i pored svih molbi i zahtjeva, nijesu u stanju da razgraniče zemljište, da znamo šta je naše, da bismo mogli tim da raspolažemo i tako dobijemo neku nadoknadu. Pošto smo predali tužbu i Međunarodnom sudu za ljudska prava, pitamo se hoće li neko od odgovornih snositi odgovornost ako se potvrdi naša tvrdnja da nam je povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine i da je došlo do pristrasnog lišavanja naše svojine bez naknade – kazao je Bojović.
Udio u vlasništvu nad zemljištem ima 246 radnika, po odluci Privrednog suda koji je nakon stečaja, odnosno likvidacije preduzeća, imovinu u vrijednosti od 40 odsto vratio bivšim radnicima.
On je dodao da je rješenje suda o postalo pravosnažno još 2001. godine.
– Čudi nas na koji je način Vrhovni sud donio odluku ne cijeneći nijedan ponuđeni dokaz, ignorišući tu raniju odluku Privrednog suda. A, mi smo im dali sve moguće dokaze. Obraćali smo se svim vladama do sada, ministrima, ali nas niko nije udostojio ni razgovara. Pitamo ima li pravde za nas otpisane sa sjevera države, otpisane i od lokalne uprave i od Vlade. Pitamo ko će nas obeštetiti. Na ovaj način primoravaju sedamdesetogodišnjake, bolesne, sa štakama i štapovima, da fizički brane svoju imovinu. To je sramno i zabrinjavajuće za jedno demokratsko društvo – kazao je Bojović.
Коментари (0)
Оставите свој коментар