Do sada je, kako navodi, Ministarstvo finansija izdalo više serija obveznica na međunarodnom tržištu, a sve emisije su bile u EUR kao domicilnoj valuti.
- S tim u vezi, sjutrašnja emisija dobija još više na značaju, jer ćemo brzo dobiti i cijenu tržišnog javnog duga Crne Gore u USD. Naravno ovo neće biti prvo zaključenje duga u USD, imajući u vidu kreditnu liniju sa kineskom EXIM bankom. Planirano je da obveznica ima rok dospijeća od 7 godina, odnosno da joj dospijeće bude 2031. godine, a iznos emisije se može očekivati u iznosu od 500 do 700 miliona USD, koliko bi iznosilo i maksimalno definisano zaduženje za ovu godinu, usvojeno kroz Budžet Crne Gore - navodi Maksimović.
Zašto dolari?
- Emisija obaveznica u različitoj valuti od domicilne nije neuobičajena transakcija na međunarodnim tržištima. Razlozi za navedeno mogu biti različiti a kao neke od njih možemo navesti: cijenu zaduženja (postizanje boljih uslova na zaduženje u stranoj valuti u odnosu na domicilnu); generisanje budućih prihoda u stranoj valuti (kada neki emitent ulazi na novo tržište i finansira investiciju u stranoj valuti, dok očekuje generisnja budućih prinosa od investicije u stranoj valuti); privlačenje nove grupe investitora u postupak finansiranja i drugi razlozi - navodi Masimović u saopštenju.
Novi investitori
U našem slučaju se, piše Maksimović, prilikom donošenja odluke o emisiji u USD mogu izvući dva glavna razloga, koji i daju prednost i pozitivnu ocjenu navedene odluke. Prije svega, kroz emisiju u USD naša Država kao emitent, dobija nove investitore koji ulažu u naš javni dug. Imajući u vidu da je do sada naša Država koristila samo izdanja u EUR, po prvi put naš javni dug može biti dostupan za investiranje i investitorima koji imaju sredstva u USD, a koji žele da ih iskoriste u plasiranje u instrumenate koji nose veći rizik, kao što su crnogorske obveznice. Na taj način se „otvara“ novo tržište, te sa novim investitorima se jača baza kupaca crnogorskog duga.
Cijena duga
- Drugi razlog leži u cijeni. Naime, uzimajući komparativne podatke sa tržišta, možemo očekivati da se Crna Gora može sjutra zadužiti po efektivnom prinosu od oko 7,50% na godišnjem nivou. Ovo svakako predstavlja „skuplju“ kamatu u odnosu na potencijalnu koja bi se mogla ostvariti na emisiju u EUR. Konkretno, na međunarodnim tržištima se trguju tri serije crnogorskih obveznica, čije je dospijeće: April 2025 MONTEN 3 ⅜ 04/21/25 (iznos emisije 500 miliona €), Decembar 2027 MONTEN 2 ⅞ 12/16/27 (iznos emisije 750 miliona €) i Decembar 2029 MONTEN 2.55 10/03/29 (iznos emisije 500 miliona €). Uzimajući u obzir da se naša Država planira zadužiti na period od 7 godina, najbliže izdanje nam je MONTEN 2.55 10/03/29, koje se trenutno trguju po stopi od oko – 6,30%. Ovo bi konkretno značilo da ako bi država izašla na tržište i odlučila se na emisiju obveznica recimo na period od 7 godina, cijena duga bi mogla da se kreće u iznosu od 6,50%. Na navedenu cijenu duga potrebno bi bilo uračunati iznos premija za novo izdanje, jer da bi zainteresovala investitore za novi instrument, država ih mora privući većim prinosom od trenutno dostupnih na međunarodnom tržištu - navodi direktor Sektora finansijskih tržišta Hipotekarne banke.
Upoređivanjem navedenih stopa, lako možemo zaključiti da je stopa zaduženja za oko 1% viša u USD u odnosu na potencijalno izdanja u EUR. Na navedeno su uticale referentne stope Evropske centralne banke – ECB i stope Federalnih rezervi – FED, odnosno razlika između njih.
SWAP aranžman
- Prema ličnim pretpostavkama, namjera Ministarstva finansija je da odmah nakon zaključenja sjutrašnje emisije, zaključe i sa inostranim bankama valutni SWAP aranžman (u ukupnom iznosu izdanja emisije), po kojem bi odmah odradili hedžovanje valutnog rizika. Navedeni instrument bi sa jedne strane omogućio Državi da plaća dug u EUR, a sa druge strane da dobija priliv u USD. Iznos aranžmana bi se „poklapao“sa iznosom zaduženja a rokovi plaćanja bi odgovarali rokovima iz obveznice. U konačnom bi naša Država dobijala USD po istoj stopi po kojoj se zadužila kroz emisiju obveznica, te bi vršila transferisanje dobijenih USD za pokriće kamata po obveznici, dok bi sa druge strane plaćala EUR stranim bankama po osnovu zaključenog valutnog SWAP, pa bi u krajnjem neto efekat bio samo plaćanje u EUR, čime bi se izbjegao valutni rizik. Trenutna cijena navedenog instrumenta za period dospijeća od 7 godina za dobijanje USD po stopi od 7,50%, oko 5,90% u EUR - ocjenjuje Maksimović.
Konkretno bi značilo da bi Država od inostranih banaka dobijala prilive u USD po stopi od 7,50% i iste koristila za plaćanje obaveza po obveznici, dok bi imala obavezu plaćanja u EUR po stopi od oko 5,90%. Na toj osnovi, neto efekat je dug u EUR po stopi od oko 5,90%, čime se u krajnjem postižu značajno bolji uslovi u odnosu na potencijalno primarno zaduženje u EUR (koje bi moglo biti u rasponu od 6,50% do 7,00%), što će svakako dati reprekusije u manjoj rashodnoj strani Budžeta.
Nedostaci emisije u dolarima
- Glavni nedostatak i potencijalni problem predstavlja trajanje samog SWAP aranžmana. Prema informacijama sa tržišta, najduži rok za koji se moće fiksirati aranžman može biti do 4 godine, što bi značilo da je u periodu od 4 godine, državna kasa zaštićenja od valutnog rizika, a da se nakon navedenog perioda mora uraditi nova cijena ovog instrumenta u skladu sa tada važećim uslovima na tržištu. Ovo naravno predstavlja problem nakon isteka roka od 4 godine, ali treba svakako vidjeti nakon izdanja šta je Ministarstvo finansija u konačnom postiglo i koji je rok trajanja uslova iz SWAP aranžmana - navodi Maskimović i dodaje, “Drugi nedostatak koji se javlja je potencijalna slaba likvidnost navedenog instrumenta na sekundarnom tržištu. Naime, prema podacima sa tržišta glavni kupci crnogorskih obveznica na međunarodnom tržištu su bili crnogorski rezidenti. Prevashodno kao kupci su se javljale finansijske institucije iz Crne Gore (banke, osiguravajuće kuće), koje su plasirale sredstva u kupovinu navedenog instrumenta mahom iz razloga što isti predstavlja bezrizičnu – „risk free“ aktivu, po uspostavljenoj regulativi Centraln banke Crne Gore i Agencije za osiguranje. Imajući u vidu da ulog u crnogorske hartije u USD sa stanovišta regulative ne predstvalja bezrizičnu aktivu, očekujem da će navedeno ostaviti za posledicu smanjenu aktivnost na tržištu koja će dolaziti iz Crne Gore. Imajući u vidu da se gotovo više od polovine svih izdanje crnogorskih obveznica izdatih na međunarodnim nalazi u vlasništvu crnogorskih rezidenata, sa budućim dospijećima mogla se očekivati veća tražnja za EUR izdanjima crnogorskih obveznica, a kako se novi instrument izdaje u USD, možemo očekivati rast cijene trenutnih izdanja na međunarodnom tržištu, zbog osnovnih zakona ponude i tražnje”.
