Južnokorejska kompanija je za aerodrome ponudila fiksnu naknadu od 100 miliona i 35 odsto godišnjih prihoda kao varijabilnu naknadu. U 2025. godini Aerodromi Crne Gore (ACG) ostvarili su 49 miliona prihoda i 17 miliona profita. Sa 49 miliona prihoda, država bi od koncesionara prihodovala 17,15 miliona.
Ono što može zabrinuti Vladu, ili joj možda olakšati odluku o koncesionaru, jesu podaci koji se mogu naći o IIAC-u u poslednjih nekoliko mjeseci.
Prema pisanjima portala Senate.economy.ac, IIAC, nekada smatran zlatnim standardom u globalnoj avijaciji i simbolom južnokorejske infrastrukture, suočava se sa poslovnim i finansijskim problemima koji dovode u pitanje dugoročni model rasta i međunarodnu reputaciju. Najizraženiji problem predstavlja oštar pad profitabilnosti, uprkos oporavku putničkog i kargo saobraćaja na nivo prije pandemije. Pomenuti portal u analizi navodi da su prihodi kompanije porasli, ali da je neto dobit znatno oslabila zbog naglog rasta fiskalnih troškova, posebno troškova rada.
– Prema podacima IIAC-a, objavljenim 7. novembra, prihodi aerodroma porasli su sa 18,3 milijarde dolara u 2017. godini na 19,2 milijarde dolara u 2024. godini, što predstavlja rast od oko pet odsto. Nasuprot tome, neto dobit je pala sa 8,4 milijarde dolara u 2017. na 3,6 milijardi dolara u 2024. Iako su veliki troškovi četvrte faze proširenja i pandemija kovid-19 imali uticaja, najznačajniji faktor bio je nagli porast fiksnih troškova nakon politike regularizacije radne snage koju je uvela administracija Mun Džae-ina 2017. godine – piše Senate.economy.ac.
Paralelno s tim, ekspanzija IIAC-a van Južne Koreje, zamišljena kao ključni izvor budućeg rasta, pokazala se kao slabost umjesto prednosti. Analize pokazuju da je skoro dvije trećine inostranih projekata završilo u gubitku.
Prema navodima IIAC-a, kompanije je obezbijedila projekte povezane sa aerodromima u šest zemalja, uključujući javna privatna partnerstva (JPP) u Manili na Filipinima i Batamu u Indoneziji, sa ukupno 78 ugovora koji su trenutno aktivni u Manili, Batamu, Kuvajtu i Vijetnamu. Kompanija je nedavno potpisala i JPP sporazum sa Uzbekistan erports za projekat razvoja i upravljanja aerodromom Urgenč.
– IIAC bilježi znatne gubitke čak i na svojim glavnim konsultantskim i investicionim projektima. Konsultantski angažman na aerodromu Soekarno-Hata u Džakarti, Indonezija (2013–2015), ostvario je prinos od minus 76 odsto, čime je izbrisano više od tri četvrtine uloženog kapitala. Iako je kompanija ostvarila oko 6,6 miliona dolara prihoda od nadzora projekta proširenja aerodroma, troškovi i izdaci za radnu snagu nastali tokom dobijanja i realizacije ugovora doveli su do neto gubitka. Slični negativni rezultati zabilježeni su i na ICT konsultantskom projektu novog aerodroma Siem Reap u Kambodži (–56 odsto), kao i na projektu tehničke pomoći na aerodromu Imam Homeini u Iranu (–47 odsto) – navodi portal.
Ni aktuelni investicioni projekti, kako tvrde, ne stoje bolje.
– Projekat razvoja i upravljanja Međunarodnim aerodromom Ninoy Akuino u Manili, koji je IIAC početkom 2024. godine predstavio kao veliki uspjeh, trenutno bilježi deficit od minus 164 odsto, dok se projekat aerodroma Hang Nadim u Batamu nalazi na minus 46 odsto. Tokom posljednjih 15 godina, inostrano poslovanje IIAC-a ostvarilo je prihod od 2,3 milijarde dolara, ali nakon uračunavanja 2,2 milijarde dolara rashoda i 14 miliona dolara gubitaka po osnovu metode udjela u kapitalu, kumulativna operativna dobit iznosi svega 77 miliona dolara, što predstavlja prosječan prinos od samo 3,4 odsto. Kako koncesija za Terminal 4 Međunarodnog aerodroma Kuvajt, koji čini 90 odsto inostranih prihoda, ističe naredne godine, očekuje se dodatno produbljivanje deficita – precizira portal.
Inčonu je koncesija u Crnoj Gori karta za ulazak na evropsko vazduhoplovno tržište, a hoće li je dobiti, saznaćemo u narednim mjesecima.
Koncesioni postupak za aerodrome u Podgorici i Tivtu traje od novembra 2019. godine.
