Đuranović: Euro potrošen na domaći proizvod umanjuje uvoz za trećinu

Računica je jasna – ako svaki građanin dnevno potroši dodatni euro na kupovinu domaće hrane, u Crnoj Gori će za godinu ostati 237 miliona eura, odnosno uvoz hrane će se smanjiti za trećinu, izjavio je član Odbora prehrambene i poljoprivredne industrije u Privrednoj komori i vlasnik jedne od najpoznatijih crnogorskih mljekara Milutin Đuranović.

– Kupovinom uvoznih proizvoda 80 odsto novca odlazi iz Crne Gore, a samo 20 odsto ostaje u Crnoj Gori, a kupovinom domaćih proizvoda 80 odsto novca ostaje u Crnoj Gori, a samo 20 odsto odlazi iz Crne Gore – precizirao je Đuranović.

Kako objašnjava naš sagovornik, na sva usta proklamovano smanjenje uvoza hrane ne može se postići bez saradnje domaćeg poljoprivredno-prehrambenog sektora, države, trgovinskog sektora i potrošača.

Crna Gora je mala država sa ne tako povoljnim uslovima za razvoj poljoprivrede, tako da je vrlo teško razviti prehrambenu industriju, zasnovanu na domaćoj poljoprivredi, koja bi bila značajni regionalni učesnik na tržištu hrane. Ali, ovdje je mnogo lakše postići veći stepen konkurentnosti domaće industrije hrane.

Država ima dominantnu ulogu u smanjenju uvoza hrane, jer u rukama drži budžetske, administrativne, kao i marketinške mjere kojima se podstiče domaća proizvodnja.

Mikavica: Privrednici ne traže povlastice, već jasne, transparentne i predvidive uslove poslovanja

– Razvoj poljoprivredno-prehrambenog sektora je direktno proporcionalan sa veličinom agrobudžeta. Na agrobudžet u EU se gleda kao na investiciju, a ne kao na trošak, zato 43 odsto zajedničkog budžeta EU ide za poljoprivredu. Farmeri u EU su bespomoćni bez državnih subvencija – istakao je Đuranović.

U Ministarstvu finansija, kao nadležnom za kreiranje budžeta, mora da postoji razumijevanje da je budžetsko izdvajanje za poljoprivredu odliv koji nije trošak, već investicija koja obezbjeđuje višestruki povraćaj u narednim godinama.

– Izdvajanje za poljoprivredu je način čuvanja životnog standarda – dodao je Đuranović i ukazao da država ne preduzima nikakve aktivnosti da bi spriječila damping uvoz.

Lekciju iz doba kovida brzo zaboravili

Tržište poljoprivrednih proizvoda je vrlo specifično i zbog toga je važno da građani i donosioci odluka razumiju specifičnost ove privredne grane, kazao je Đuranović.

– Poljoprivreda je grana sa minimalnom profitnom stopom. Zato agrobudžet obezbjeđuje finansijsku osnovu za njen opstanak. Bez budžetskih subvencija nema ni poljoprivrede, ni hrane. Niska profitna stopa i zavisnost od vremenskih prilika čini da je ulaganje u poljoprivredu visokorizično sa veoma dugim rokom povraćaja kapitala – objašnjava on.

Zbog svega toga države čuvaju sopstvenu proizvodnju hrane od liberalizma.

– Koliki je značaj proizvodnje hrane shvatili smo tokom godina kovida, kada je svaka država čuvala zalihe hrane. Ali smo ovu lekciju brzo i zaboravili – istakao je Đuranović.

– Na tržištu imamo proizvode po damping cijenama, koji je zabranjen i našim zakonima i propisima STO. Cijene nekih uvoznih proizvoda su na našem tržištu i do 40 odsto niže od cijena nego u zemljama gdje su proizvedeni. To traje već duže, i nanosi veliku štetu domaćim proizvođačima i državi – ukazao je Đuranović.

Prema njegovim riječima, podrška poljoprivrednoj proizvodnji je i kad na policama trgovina dominiraju domaći proizvodi, dok uvozni zauzimaju marginalne pozicije.

– Mislim da bi svaka trgovinska firma koja bi smanjila pozicije uvoznih proizvoda, a proširila pozicije domaćih proizvoda, bila favorizovana od strane domaćih kupaca, što bi rezultiralo povećanjem njene profitabilnosti – smatra Đuranović.

Obim agrobudžeta za ovu godinu, kao i budžetska izdvajanja u prethodnim decenijama, dovela su nas u položaj koji je potvrđen poljoprivrednim popisom – polako nestajanje sela koje se ogleda u svim parametrima, a posebno u frapantnom podatku da je prosječna starost nosioca poljoprivrednog gazdinstva 59 godina, što je 19 godina manje od prosječnog vijeka u Crnoj Gori, koji iznosi 78 godina.

Bojkot marketa potvrdio totalnu nebrigu za poljoprivredu

Jako je važno da potrošač shvati da se kupovinom domaćih proizvoda novac investira u sopstvenu državu, u sopstvenu budućnost i budućnost sopstvenih potomaka, a kupovinom uvoznih proizvoda se investira u druge države, ukazao je Đuranović. On smatra da je bojkot marketa još više istakao totalnu i višedecenijsku nebrigu države za poljoprivredu.

– Potrošač odlučuje da li će kupiti domaće ili uvozne proizvode. On nastoji da potroši ograničenu sumu novca, ostvarujući optimalan odnos plaćene cijene i dobijenog kvaliteta. Mislim da u Crnoj Gori još nije dovoljno razvijena nacionalna potrošačka svijest, ili možemo reći nacionalni potrošački ponos, koji posjeduju potrošači u Španiji, Italiji, Francuskoj, Mađarskoj ili Hrvatskoj – navodi naš sagovornik.

Što prije potrošač ovo shvati i prihvati, biće bolje za naše potomke, za našu državu, a time i za domaće proizvođače, zaključio je Đuranović.

– U Crnoj Gori direktna domaća budžetska podrška poljoprivredi je nešto iznad jedan odsto, u Srbiji je više od pet odsto, dok je u EU preko 40 odsto. Ovako nizak nivo agrobudžeta nameće niz pitanja: Da li mi želimo da razvijamo proizvodnju hrane? Da li mi želimo da sačuvamo selo? Da li mi želimo da koristimo poljoprivredne potencijale koji su obezbjeđivali egzistenciju našim precima – ističe Đuranović.

Kako dodaje, budžetska podrška poljoprivredi zapravo ima karakter investicije.

– Kada država finansijski pomogne farmera da kupi steonu junicu, vrlo brzo će junica oteliti tele, počeće da proizvodi mlijeko, stajsko đubrivo, pa opet novo tele… tako se država kroz agrobudžet javlja kao suinvestitor koji podstiče domaću proizvodnju, i čini je konkurentnijom – zaključuje Đuranović.