Vlada je ukinula bezvizni režim za državljane Turske prošle sedmice.
Pegazus će nastaviti da saobraća na liniji Podgorica – Sabiha Gokčen, što je međunarodni aerodrom u azijskom dijelu Istanbula.
– Sa druge strane, sve najavljene avio-operacije između Podgorice i Tivta i Istanbula za sada nastavljaju da realizuju naš nacionalni avio-prevoznik Er Montenegro i jedna od najvećih svjetskih avio-kompanija Turkiš erlajnz – naveli su iz ACG.
Tržište Turske je, poslije Srbije, najznačajnije za Aerodrome Crne Gore.
Izvršni direktor Er Montenegra Vukadin Stojanović kazao je da zasad imaju stabilan saobraćaj.
– Situacija nije alarmantna, da bi otkazivali kompletan saobraćaj za novembar, kao što je to uradio Pegazus erlajnz. Ka Turskoj imamo pet do sedam letova iz Podgorice i Tivta – rekao je Stojanović.
Na letovima Er Montenegra ka Turskoj raspoloživo je 116 sjedišta. Avioni, prema našim informacijama, nisu popunjeni oko 95 odsto, kao što je bio slučaj prije odluke Vlade, već imaju manje putnika, ali za sada smanjenje broja putnika nije u toj mjeri veliko da bi morali da reaguju.
"Dan" je pokušao da dobije informacije i od Turkiš erlajnza u vezi sa brojem putnika na njihovim letovima nakon uvođenja viza, ali u tome nismo uspjeli. Oni imaju tri leta dnevno do Istanbula sa kapacitetom od oko 150 putnika.
Potez Pegazusa je pokazao lošu stranu loukostera. Odnosno, čim je došlo do prvih trzavica i negativnih posljedica jedne odluke, oni su odmah otkazali sav saobraćaj za novembar, ne marivši za sve putnike koji su u tom periodu kupili karte na letovima za Izmir i Ankaru.
Ovo pokazuje da se na loukostere ne možemo oslanjati prilikom razvoja aerodroma i upozorava da i te kako treba da ih kontrolišemo. Odnosno, treba da ih imamo na našim aerodromima, ali im nikako ne smijemo prepustiti dominantnu poziciju, jer mogu da urade isto što je i Pegazus sada, da kada im se ne svidi situacija, otkažu linije ili se pokupe i odu ukoliko više nemaju interes da lete sa naših aerodroma. Zbog toga loukostere treba uvoditi na aerodrome postepeno i kontrolisano, kako nam ne bi dugoročno nanijeli štetu.
Upravo tu leži glavni razlog zašto treba svaka država da ima nacionalnu kompaniju, jer kad dođu problemi, oni ne odustaju odmah od letova, već nastavljaju da održavaju linije, čak i ako to dovodi do gubitaka.
