Marković za "Dan": Milijarde potrošene na izgradnju stanova su „mrtvi kapital”

Crna Gora je pred dilemom: ili će da sačuva vrijedne prostore koji mogu biti osnov za održivi razvoj budućim generacijama, ili će da nastavi sa rasprodajom veoma ograničenog prostora, čime potkopava osnov za održivi razvoj, kaže prostorni planer, član Stege (Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru) Dragoljub Marković.

Kako navodi, mi činimo sve da „potrošimo" taj vrijedni resurs zatrpavajući prostor stanovima, umjesto da u susret sve izvjesnijem članstvu u Evropskoj uniji čuvamo poljoprivredno zemljište i lokacije atraktivne za hotele, koje donose direktan rast ekonomiji.

• Kod nas se kupovina zemljišta i nekretnina smatra direktnim stranim investicijama. Da li je iz ugla Vaše profesije to tako?

– Ako se pod investiranjem smatra ulaganje u razvojne djelatnosti, onda ulaganje u nekretnine, pomenute stanove, nije to. Na kraju takva ulaganja završe kao lična imovina što čini `mrtvi kapital`. S aspekta prostornog planiranja, ja volim reći – `neproduktivni objekti`. Uostalom, da silne milijarde koje su do sada uložene u nekretnine imaju razvojni karakter, Crna Gira bi imala jednu od najbrže rastućih ekonomija u svijetu. Čini mi se da tako nije i da se sve više oslanjamo na `tuđu pomoć`.

Prostorni plan nije dao podatke o površini: Po znak pitanja na Podgoricu, Tuzi i Zetu

• Sa kakvim stanjem raspoloživog zemljišta dočekujemo sve izvjesniji ulazak Crne Gore u EU?

– Sve analize, naročito bazne studije na osnovu kojih se rade prostorni planovi – prije svih mislim na set studija uz prostornog plana (PP) iz osamdesetih godina, ukazuju na to da Crna Gora raspolaže izuzetno kvalitetnim atraktivnim prostornim potencijalima, ali su baš takvi prostori – zone `dramatično skučeni`. Dakle, još uvijek ima kvalitetnog prostora za održivi razvoj ljudske zajednice od ovih 600-700 hiljada stanovnika. Problem je što mi činimo sve kako bismo što prije nepovratno potrošili ovaj prostor i ostavili nasljednike zajednice bez šanse za održivi razvoj. Pomahnitalo zatrpavamo većinu naselja stanovima za tržište čineći ih sve neprijatnijim za boravak; besomučno pretvaramo poljoprivredno zemljište i lokacije atraktivne za hotele u te stanove i vikendice, uz niz drugih naopakosti u uređenju i korišćenju prostora.

Umjesto da pravimo prostor sve atraktivnijim, izgradnjom činimo obrnuto

• Da li su opravdana očekivanja o ogromnom rastu cijena kvadrata zemljišta i nekretnina zbog ulaska u EU, i koje će to zemljište biti posebno na cijeni?

– Sa aspekta prostornog planiranja teško je procijeniti kretanja na tom tržištu, pa bih to prepustio stručnjacima za berze i pjace. Meni i se čini da interesovanja za te, sve skučenije, preostale atraktivne prostore u Crnoj Gori ima i previše samo je pitanje dokad. Mi izgradnjom, umjesto da pravimo prostor sve atraktivnijim, činimo obrnuto. Moj pronicljivi prijatelj, inače ljekar, kaže mi: `Više normalni građanin ne može doći do stana`. Mi smo gurnuti na tržište u borbu sa domaćim i stranim bogatašima koji žele imati nekretnine po primorju, u Podgorici, planinama i ljepšim varošima. Pa na tom malom prostoru manje bogati će biti guruti na periferiju i u udžerice. Bravo mu ga! – zaključio je Marković.

• Šta Crna Gora mora da uradi da bi sačuvala zemljišni kapital i zadržala kontrolu nad njegovim korišćenjem?

– Treba da se opredijelimo – što u krajnjem hoćemo da učinimo od ovoga prostora – hoćemo li i dalje da ga piljarski rasprodajemo – pa ko što ponese, ili ćemo nastojati da sačuvamo vrijedne prostore koji mogu biti osnov za održivi razvoj budućim generacijama. Trebalo bi utvrditi osnovno strateško opredjeljenje, ne samo formalno kako sada činimo, i obezbijediti da se to opredjeljenje sprovodi i realizuje. Što nam je bolje od činjenice da u planu stoji da treba čuvati poljoprivredno zemljište za tu proizvodnju i atraktivne turističke komplekse za hotele i slično, ako planom nižeg reda donesemo suprotno rješenje? Svi pričamo o problemima i znamo ispravna strateška opredjeljenja, ali se niko ne osjeća pozvanim da bilo što uradi. Francuzi bi rekli: za zdravo planiranje potrebna je društvena volja i politička odluka.