Ipak, da bismo imali najveći efekat investicija, navodi Mulešković, potrebno je posmatrati produktivne investicije, odnosno investicije u preduzeća i banke.
– Od 2018. godine do danas produktivne investicije su zabilježile pad od preko 70 odsto do 2024. godine. A, tokom 2025. godine taj trend se nastavlja, što šalje jasnu poruku da Crna Gora nije toliko više atraktivna koliko je bila nekada za investicije koje daju dugoročni ekonomski benefit – istakao je Mulešković u razgovoru za "Dan".
Pitanje investicija nije pitanje samo našeg razvoja već i evropskog puta, kaže Mulešković, i upravo zbog toga, bez obzira što su investicije nasušna potreba naše ekonomije, treba biti obazriv.
Prema njegovim riječima, ono što je veoma bitno jeste da se ovakvi projekti implementiraju uz poštovanje nacionalnog zakonodavstva jer na taj način nećemo kreirati i nećemo izuzimati određene investitore u odnosu na druge i u odnosu na građane i privredu Crne Gore.
– Sporazumi moraju da budu u skladu sa EU pravilima, jer je to jedini i najznačajniji strateški pravac Crne Gore – da postanemo sljedeća članica Evropske unije. Upravo ono što smo mogli da vidimo kao odgovor Evropske komisije da je moguće da se u nekom narednom koraku prilikom potpisivanja dođe do kršenja određenih pravila EU. To smo morali da zaobiđemo i upravo to je trebalo da se pregovara prije samog potpisivanja ovog sporazuma – naglašava Mulešković.
Kako navodi, sumnju izaziva i činjenica da je predmet sporazuma ulaganje u nekretnine. Posebno je čudno što imate mogućnost da se takvi projekti, ukoliko se budu implementirali u ishodnom sporazumu, proglase za javni interes.
– Smatram da to ne bi smjelo da se događa, jer takvi projekti ne smiju da budu projekti od javnog interesa. Takođe, ono što je bitno naglasiti jeste da je kompletna priča krenula od jednog ciljanog projekta, gdje smo dobijali razne vrijednosti projekta. Na kraju smo vidjeli da to uopšte nisu investicije, već da je to finalna vrijednost samog projekta, odnosno da je investicija mnogo manja – kaže Mulešković.
Problematično je i što još ne znamo koji će to projekat biti, niti sa sigurnošću znamo gdje će biti implementiran, a imamo ekonomsku analizu.
Kako dodaje, nije bilo moguće uraditi ekonomsku analizu ukoliko već nije bio dogovoren investitor i dogovoren i jasno preciziran projekat.
– Ono što je veoma bitno naglasiti i što treba da bude vodilja prilikom potpisivanja ovakvih sporazuma i ulaženja u ovakvu saradnju jeste održive investicije, koje će da prate održivi razvoj Crne Gore. Jer, upravo na taj način ćemo da jačamo ekonomiju, ali i da štitimo životnu sredinu – rekao je Mulešković.
Nepovjerenju je doprinijelo i nezvanično pominjanje ulaganja na sjeveru i nekim drugim regionima. Istovremeno, sasvim je jasno stavljeno na znanje od strane investitora da je zainteresovan samo za Veliku plažu i možda još jednu lokaciju na jugu, a da se druge investicije nisu spominjale.
– Investicije su nam veoma potrebne, ali Crna Gora u ovom trenutku mora da pokaže odgovornost, mora da pokaže da li je zapravo spremna za nove direktne investicije, da li želi da se oslanja na nove direktne investicije i da na taj način razvija svoju ekonomiju i kvalitet života svih građana. A, to definitivno neće biti omugućeno sa ovakvim načinom donošenja odluka – zaključio je Mulešković.
