
To se nije desilo iako se zna da prostor opštine Berane obiluje nalazištima mrkog uglja, opekarske gline, olova i cinka i tehničko-građevinskog kamena i da su nekadašnje fabrike u ovom gradu svoju proizvodnju temeljile upravo na tim resursima. Brojni stručnjaci upozoravaju da nije dobro što, nakon tranzicionih procesa u Crnoj Gori, kada je došlo do gašenja proizvodnje u brojnim oblastima, država nije pronašla odgovarajući koncept za dalju valorizaciju tih prirodnih potencijala.
Poznato je da je u Beranama decenijama uspješno radio Rudnik mrkog uglja, kao i ciglana koja je davala kvalitetne opekarske proizvode, podsjetio je inženjer Milić Joksimović, nekadašnji rukovodilac pojedinih privrednih kolektiva u Beranama.
Takođe, radilo se i na valorizaciji drugih nalazišta ruda i minerala, a Fabrika celuloze i papira, kao svojevrsni privredni gigant u ovom kraju, dobrim dijelom je koristila ovdašnji ugalj za odvijanje samog procesa proizvodnje.
– Te proizvodne aktivnosti, koje su se temeljile na iskorišćavanju ruda i minerala, davale su mogućnost za upošljavanje velikog broja radnika, što je donosilo ogromne benefite ovome kraju, pa i čitavoj Crnoj Gori. Međutim, nakon neuspješnih privatizacija privrednih subjekata u našem gradu ništa nije urađeno da se nastavi sa iskorišćavanjem resursa, što je, zaista, prava šteta – konstatovao je Joksimović.
Ukupne rezerve mrkog uglja na području Berana procjenjuju se na oko 30 miliona tona, dok se procijenjena nalazišta rude olova i cinka u rejonu planine Sjekirice kreću do oko 16 miliona tona. Poznati i istraženi lokaliteti opekarskih glina odgovarajućeg kvaliteta za proizvodnju opekarskih proizvoda nalaze se u Budimlji, Jasikovcu i Polici, i to površine 30 hektara, sa procijenjenim rezervama od preko šest miliona metara kubnih. Evidentirano je da kanjon korita rijeke Bistrice u dužini više od 15 kilometara raspolaže granitnim kamenom sivozelenkasto tamne boje, koji se može obrađivati kao mermer, odnosno granit.
Da proizvodnja opekarskih proizvoda predstavlja razvojnu šansu Berana konstatovano je i u strateškim dokumentima građevinarstva u Crnoj Gori.
– Opekarske gline su značajna sirovina sa razvojnog aspekta, posebno ako se ima u vidu stalan porast potražnje i potrošnje opekarskih proizvoda u Crnoj Gori. Samo na nalazištu Jasikovac rezerve opekarske gline su 1,3 a perspektivne 2,1 milion tona. Izgradnja fabrike u Beranama za pokrivni crijep bila bi dovoljna za domaće potrebe. U Crnoj Gori ne postoji nijedna ciglana, a moguće je aktiviranjem ponuditi širok asortiman proizvoda: keramički blokovi, monta cigle, fert gredice, izolacioni blokovi, puna i giter cigla i tome slično – navodi se u pomenutoj strategiji.
No, i pored ovakvih naznaka, bivši radnici ukazuju da je beranska ciglana, kao najstariji privredni subjekt u gradu, sravnjena sa zemljom, te da se Rudnik mrkog uglja odavno nalazi u stanju mirovanja, bez obzira što je nekada, uz angažovanje i do 600 rudara, uspješno radio.
– Poslije svega, od odgovornih iz Vlade tražimo da kažu da li se razmišlja o ponovnom otvaranju fabrike opekarskih proizvoda i aktiviranju Rudnika mrkog uglja, ili će Crna Gora i dalje te proizvode uvoziti sa strane. Tim prije jer je poznato da u Beranama ima sirovine za uspješan i kvalitetan rad oba privredna subjekta – kazao je nekadašnji predsjednik radničkog sindikata Vesko Radičević.
Коментари (0)
Оставите свој коментар