– Upravo u ekonomijama gdje turizam čini veliki dio bruto društvenog proizvoda (BDP) i zapošljava širok krug ljudi svako olakšanje ulaska donosi mjerljiv porast dolazaka, veću potrošnju, snažnije investicije i veću konkurentnost destinacije. Suprotno tome, uvođenje strožih viznih procedura dovodi do naglih padova u potražnji, snažnijih nego u velikim i diversifikovanim ekonomijama. Zato je za male destinacije vizna politika mnogo više od administrativnog pitanja; ona je strateški ekonomski alat – ističe Purić.

Ona naglašava da bezvizni ulazak, e-vize i brže procedure podstiču dolaske, olakšavaju poslovnu saradnju i jačaju privlačnost destinacije. S druge strane, komplikovani procesi, dugi rokovi i neizvjesnost stvaraju barijere koje nijedna marketinška kampanja ne može u potpunosti nadoknaditi.

Bader: Stranci godišnje u Crnu Goru unesu milijardu eura

Kako ukazuje, iako su vize važan faktor, vrijedi se podsjetiti na nešto suštinsko: turizam nije samo B2B (Business-to-Business) ili B2C (Business-to-Consumer) industrija; turizam je prije svega H2H (Human to human) poslovanje.

– Bez obzira na politike, procedure, cijene ili konekcije, na kraju dana putovanja pokreću ljudi, emocije i doživljaji. U danima kada iznova računamo koliko nas košta uvođenje viza, kada govorimo o gotovo 25 odsto ukupnog prihoda od turizma koji dolazi sa tri ključna tržišta za koja uvodimo ili razmatramo uvođenje viznog režima, nameće se i jedno važno pitanje: ako možemo precizno izmjeriti ekonomske gubitke, možemo li izmjeriti i cijenu emotivne reakcije ovih tržišta? Vizna procedura je mnogo više od administrativnog koraka. Ona je emocionalni početak putovanja. Ako je proces jednostavan, brz i transparentan, šalje poruku dobrodošlice. Ako je spor, komplikovan, ako rezultira odbijanjem bez jasnog razloga, ili ako se odluka o uvođenju viza donosi naprečac, bez strategije i bez jasne procjene ekonomskih posljedica, tada, nažalost, šalje potpuno drugačiju poruku: "vi ne želite moj novac"; "vi ne želite nas", "nismo dobrodošli" – kaže Purić.

Ona ističe da ove kratke rečenice nisu samo racionalne reakcije na birokratiju, već duboko emotivni odgovori ljudi koji žele da putuju, ulažu i povezuju se.

– A emocije često presuđuju: i u izboru destinacije i u odluci da li će se neko vratiti. Zato liberalizacija viznih režima i efikasnije procedure nisu samo ekonomska ili politička odluka; one su investicija u povjerenje, u reputaciju destinacije i u odnos prema ljudima. Jer turizam je oduvijek bio i ostao HUMAN TO HUMAN industrija – naglašava Purić.