Ipak, način na koji se to radi je ključan. Mišljenja smo da predlaganje zakona u decembru, bez ozbiljne analize fiskalnih efekata i bez konsultacija sa privredom, najblaže rečeno, nije u skladu sa potrebom da imamo kvalitetan dijalog i poslovni ambijent, kazao je u intervjuu za "Dan" predsjednik AMM-a Budimir Raičković.
On je to kazao odgovarajući na pitanje kako prokomentariše predlog zakona o takozvanoj 13. plati, odnosno o dodatku od 300 ura za radnike i 180 eura za penzionere, koji je 12. decembra u skupštinsku proceduru uputio Albanski forum. Zakon je u proceduru upućen bez konsultacije sa socijalnim partnerima. Nakon što je upućen u Skupštinu, nije razmatran na odborima, niti je dospio na dnevni red neke od tri sjednice Skupštine koje su održane krajem decembra.
– Potrebna je odgovorna socijalna politika i zaštita građana, ali se ona ne može voditi preko leđa privrede, a naročito ne u uslovima kada se ona suočava sa rastućim i nestabilnim troškovima i uslovima poslovanja. Ako država želi dodatna davanja, onda ona moraju biti sistemska, planirana, a ne nametnuta privatnom sektoru ad hok rješenjima – istakao je Raičković.
U kojoj mjeri česte izmjene propisa negativno utiču na poslovni ambijent i investicije?
Izuzetno negativno. Na poslovni ambijent ne utiče samo visina poreza, jer on iznad svega zavisi od predvidivosti. Ozbiljni investitori – domaći i strani – moraju znati u kakvom sistemu posluju danas, ali i kakav će taj sistem biti za dvije, pet ili više godina.
Jednostavno, prečeste izmjena zakona, naročito ekonomskih, daju poruku neizvjesnosti, a kapital ne voli neizvjesnost. Takav pristup može odbijati ne samo nove investitore, već može obeshrabrivati i one koji već posluju u Crnoj Gori da dodatno ulažu i šire biznis.
Zašto Crna Gora u posljednjih pet godina nema nijednu veću investiciju?
Odgovor na ovo pitanje leži u tome što se poklopilo više sistemskih slabosti koje nijesu riješene na vrijeme. Najprije, Crna Gora je malo tržište sa ograničenom domaćom potražnjom. To samo po sebi nije mana, ali moramo nuditi dodatne i stimulativne poreske uslove koje prate stabilnost, jasna pravila, efikasnost administracije i regionalni značaj. Treba izbjeći situaciju da se investitori suočavaju sa nepredvidivošću i sporim sistemom.
Kapital formalno dolazi, ali se dominantno sliva u nekretnine, što stvara privid investicionog rasta, ali ne donosi razvoj. To nijesu investicije koje otvaraju ozbiljna radna mjesta, jačaju proizvodnju ili povećavaju izvoz. Istovremeno, izostaju veliki razvojni projekti koji bi dugoročno promijenili strukturu ekonomije.
Za investitore su veoma bitni politička stabilnost i kontinuitet. Česte promjene vlada i politika šalju poruku da pravila nijesu trajna, a veliki investitori traže sigurnost na duži rok. Tome se pridružuje i nepredvidivo pravno okruženje, sa sporim procedurama i institucijama koje često ne djeluju usklađeno.
Država mora imati jasno definisanu i operativnu investicionu strategiju. Treba ponuditi konkretne, spremne projekte, a ne govoriti o potencijalima. Bitna stavka je i administracija koja treba da bude servis, a ne prepreka. Moramo još više osnažiti domaći privatni sektor kako bi naše kompanije bile snažan partner velikim stranim investitorima. Zato fokus ekonomske politike sa naglašene potrošnje još snažnije treba usmjeriti ka razvoju.
Jednostavno, nije problem u tome što Crna Gora nema potencijal; ona treba malu veličinu tržišta da nadoknadi predvidivošću, efikasnošću i jasnom razvojnom vizijom.
