Takođe, vrijeme iza nas je pokazalo da tržište prehrambenih proizvoda u regionu funkcioniše kao jedno, iako je riječ o šest država nastalih na području nekadašnje Jugoslavije, ističe Aleksandar Dragićević, koji rukovodi kancelarijom investicionog Fonda MidEuropa u Londonu, koja, pored poznatih prehrambenih kompanija u regionu, kao što su "Knjaz Miloš" i "Bambi", brine o poslovanju mliječne industrije "Imlek", pa samim tim i "Imlek Crna Gora".
Kako dodaje, naš region je poznat po tome što mnoge kompanije koje su nastale još prije 50 do 100 godina ne samo da još uvijek funkcionišu već su ključne u proizvodnji hrane.
Aktuelna geopolitička dešavanja na evropskom tlu donijela su povoljnosti za prehrambenu proizvodnju u regionu, jer se potražnja okrenula tradicionalno jakim poljoprivrednim područjima sa razvijenom prehrambenom proizvodnjom, kakvo je naše, ističe on.
– Potražnja se preorijentisala na druge zemlje, tako da naš region ima benefit od svega toga. Kod nas posotoji duga tradicija i što se tiče tehnologije, i što se tiče marketinga i brendiranja. Kada posmatramo naše područje, možemo se pohvaliti nekim veoma jakim brendovima, koji postoje veoma dugo. Pogledajte samo brendove, u koje je investirao MidEuropa, kao što su "plazma keks", "moja kravica", "imlek", "knjaz Miloš", "guarana", to su neki od najpoznatijih brendova u ovom dijelu Evrope, koje potrošači cijene, navikli su na njih i percipiraju ih pozitivno. Što nije slučaj svuda. Pogledajte jednu Njemačku, kod njih su brendovi manje relevantni nego kod nas u regionu. Zato smatram da je generalno pozitivna situacija što se tiče agrobiznisa, i proizvodnje i konzumiranja – navodi Dragićević.
Sa "imlekom" Fond MidEuropa, pored Srbije, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, prisutan je i u Crnoj Gori.
Dragićevič naglašava da ne postoje bitne specifičnosti nijednog od tih tržišta i da sve te zemlje pokazuju iste trendove.
– Generalno, Crna Gora funkcioniše kao dio regiona i u saradnji sa drugim zemljama. Kompleksnost biznisa koji posluje u nekoliko zemalja je visoka, ali moram istaći da nikad nismo imali neki problem ili neku poteškoću zato što, recimo, poslujemo u Crnoj Gori ili u zemljama regiona. U stvari, oduvijek je to sve funkcionisalo poprilično kao jedno tržište – ističe Dragićević.
Iako Jugoslavija ne postoji više od 30 godina, vrijeme je pokazalo da na neki način prostor bivše zajedničke države čini jedno tržište.
– Činjenica je da su to sve kompatibilne manje zemlje sa malim tržištima. Pokazalo se da je lakše spojiti već poznato, odnosno povezivati zemlje gdje se manje-više svi razumijemo i možemo da komuniciramo bez problema, gdje nas spajaju slične kulture. Da bismo rasli, mi jednostavno moramo da se povezujemo i da se držimo jedni drugih – zaključio je on.
Pokazalo se, nakon geopolitičkih potresa, da je to i prednost ovog regiona, dodaje Dragićević.
Da bi se omogućio rast u oblasti proizvodnje hrane u budućem periodu, posebno ako se ima u vidu to da su sve zemlje u regionu na putu integracije u EU, prva stvar je unapređenje zakonske regulative, koje dolazi i od institucija, ali dolazi i od potrošača, ističe Dragićević.
Naglašava da poljoprivreda i prerađivačka industrija u regionu imaju ozbiljan potencijal, i da tehnologiji i stručnim ljudima, koji rade u ovoj oblasti, nedostaju samo više investicija, što lokalnog kapitala, što međunarodnog. Dobri biznis planovi i investicije su garant razvoja agrobiznisa, ističe on.
Aleksandar Dragićević ima master diplomu iz finansija i ekonomije sa Londonske škole ekonomije i diplomu osnovnih studija iz međunarodne ekonomije, menadžmenta i finansija sa Univerziteta "Bocconi".
