Ukoliko država odluči da avion "embraer" kodnog imena "Čarli" vrati u plovidbeno stanje, odnosno da avion ponovo bude mogao da leti, moraće da plati između 14 i 15 miliona eura. Pet miliona eura će morati da plati brazilskoj BNDES banci i zatvori dug Montenegroerlajnza za avion, dok će za popravku aviona biti potrebno između devet i deset miliona, što je ukupno između 14 i 15 miliona, ocijenio je za "Dan" bivši član Odbora direktora Tu Montenegra Vuk Stojanović.

Stojanovic

-PRIVATNA ARHIVA

Iz Ministarstva saobraćaja i pomorstva (MSP) nam je rečeno da je rebalansom budžeta planiran novac za kupovinu tog vazduhoplova u iznosu od pet miliona.

– U suprotnom, država bi od strane BNDES bila tužena i završili bi na arbitraži gdje bi troškovi bili znatno veći. Ovu odluku o kupovini vazduhoplova moramo donijeti u što kraćem vremenskom periodu kako ne bismo urušili međunarodnu poziciju Crne Gore kao međunarodnog partnera. Nakon kupovine i prelaska vazduhoplova u vlasništvo Crne Gore, uradićemo detaljnu analizu stanja u kom se nalazi pomenuti vazduhoplov, a tek nakon toga ćemo odlučiti šta ćemo dalje sa njim – odgovorili su nam iz resora koji vodi Filip Radulović.

"Embraer" je 2010. godine kupio Montenegroerlajnz uz kredit od brazilske državne banke. Veći dio kredita od 38 miliona je otplaćen, ali je zbog gašenja Montenegroerlajnza država, kao garant, došla u poziciju da mora da izmiri obaveze nekadašnje nacionalne avio-kompanije. Odnosno da bira hoće li da plati ostatak kredita i preuzme avion ili da to ne uradi pa da ide na arbitražu i u najgorem slučaju plati i kredit i vraćanje aviona u plovidbeno stanje i ostane bez njega, odnosno vrati ga BNDES banci.

Vuk Stojanović smatra da se konačno o problemu aviona 4O-AOC pristupilo na odgovoran i zdravorazumski način.

– Kada je u pitanju iznos koji se iz budžeta mora izdvojiti za otkup vazduhoplova, moram naglasiti da Vlada tu nije imala gotovo nikakav manevarski prostor, te ovako brzu odluku od strane novoizabrane Vlade mogu okarakterisati samo kao pozitivnu, i prvi u nizu koraka koje je neophodno napraviti kako bi se krenulo sa oporavkom crnogorskog vazduhoplovstva – izjavio je Stojanović.

On je kazao da Vlada pred sobom ima nekoliko opcija nakon što se formalizuje prenos vlasništva aviona.

– I u stanju u kakvom je sada, avion je moguće prodati, međutim, postoje i opcije ulaganja i njegovog osposobljavanja za dalju eksploataciju. U zavisnosti od najkvalitetnijeg odnosa ulaganja i povratnih pozitivnih efekata koji će biti posljedica nivoa ulaganja, cijenim da će Vlada donijeti najpragmatičniju odluku o daljoj sudbini vazduhoplova. Ono što je važno jeste da i ta odluka bude donesena u najkraćem mogućem roku, a iz razloga da avion dalje ne bi gubio na vrijednosti i trpio dodatna oštećenja. Ukoliko Vlada odluči da se avion vrati u plovidbeno stanje, to je razlog više za donošenjem brze odluke a iz razloga što se radi o zahtjevnom procesu za koji će biti potrebno ne manje od devet mjeseci – ocijenio je Stojanović.

Prema njegovim riječima, vrlo vjerovatno je moguće da se avion vrati u plovidbeno stanje, iako je već tri godine prepušten zubu vremena.

– Na osnovu obavljenih vizuelnih inspekcija može se očekivati da struktura nije pretrpjela neka ozbiljnija oštećenja. Svakako, konačni stav po tom pitanju treba da dođe od strane struke nakon izvršene detaljne inspekcije vazduhoplova. Za eventualnu inspekciju kojom će se utvrditi stanje aviona i nivo ulaganja za njegov oporavak i vraćanje u stanje plovidbenosti, biće neophodno angažovati inostranu organizaciju koja može biti i sam proizvođač aviona ili neka od međunarodnih radionica sa svim neophodnim ovlašćenjima za vršenje tog nivoa inspekcije. Zasigurno proces može biti ubrzan i pojeftinjen uz pomoć tehničkog osoblja iz Er Montenegra, koje posjeduje neupitno znanje i iskustvo sa ovim tipom letjelice. Nažalost, kompletne radove i inspekciju ne možemo izvršiti sami, čemu nije razlog nedostatak znanja već nemanje neophodnih ovlašćenja i opreme za tu vrstu poduhvata. Sasvim je izvjesno da će radovi na motorima koštati najmanje šest miliona dolara, te ako bi svi ostali radovi za sanaciju aviona bili na nivou od tri do četiri miliona dolara, moglo bi se reći da takav aranžman nije neisplativ – poručio je Stojanović.